Fra Marinko Šakota, hercegovački franjevac te idejni začetnik i pokretač Didakovih dana, već više od dva desetljeća predano radi na očuvanju i promicanju lika i djela fra Didaka Buntića, jednog od najvećih dobročinitelja Hercegovine.
Manifestacija Didakovi dani, koju je pokrenuo 2003. godine tijekom svoje službe u župi Gradnići, danas je prepoznatljiv kulturni, duhovni i humanitarni događaj koji povezuje Hercegovinu s Hrvatskom, posebice Slavonijom i Srijemom.
U razgovoru za Brotnjo.Info, fra Marinko osvrnuo se na 23. Didakove dane, početke manifestacije, njezine najvažnije projekte i buduće planove. Govorio je i o povezanosti Hercegovine i Slavonije, važnosti obrazovanja mladih te nasljeđu koje nam je ostavio fra Didak Buntić.
U nastavku donosimo intervju:
1. Fra Marinko, iza nas su 23. Didakovi dani, manifestacija čiji ste idejni začetnik i pokretač. Kako je prije više od dva desetljeća nastala ideja o njihovu pokretanju i jeste li tada mogli zamisliti da će manifestacija dosegnuti ovakve razmjere?
Na ideju o pokretanju manifestacije Didakovi dani došao sam u jesen 2003. godine, kad sam došao za župnika u Gradniće, u rodnu župu fra Didaka Buntića. Moleći krunicu ispred stare crkve pogled mi je išao prema ploči na kojoj je pisalo: „Fra Didak Buntić – najveći dobročinitelj Hercegovine, rođen na Paoči 9. 10. 1871, kršten u ovoj crkvi 10. 10. 1871.“
Počeo sam istraživati tko je taj fratar i shvatio da je riječ o rijetkoj veličini. Ubrzo sam došao na ideju da pokrenem manifestaciju koja će:
• Buditi uspomenu na fra Didaka Buntića i na njegova djela
• Stavljati Didakov lik i djela pred mlade naraštaje kako bi se njime nadahnjivali
• Buditi talente u mladima i materijalno pomagati da se ti talenti razviju
• Promicati vrijednosti koje je živio fra Didak
• Organizirati znanstvene simpozije i kulturne događaje
2. Kada pogledate protekle 23 godine, koliko ste zadovoljni razvojem Didakovih dana? Što biste posebno izdvojili iz ovogodišnjeg programa i na što ste najponosniji?
Zadovoljan sam što su ciljevi manifestacije Didakovi dani u dobroj mjeri ostvareni. Naravno, postoji pozitivno nezadovoljstvo i treba uvijek ići dalje i raditi.
Od 2010. godine organizator Didakovih dana je HKUD Didak župe Gradnići. Manifestacija je mnogo učinila da su lik i djela ovog velikog franjevca, kojega je narod za njegova života nazivao svojim ocem i majkom, ne samo spašeni od zaborava već što se njegovo ime, sada već poznato široj javnosti, ponovno izgovara s posebnim pijetetom i ponosom.
Ove godine bilo je nekoliko dobrih događaja: Aukcija slika za stipendije studentima iz Slavonije i Srijema koji studiraju u Mostaru, umjetnička kolonija na kojoj su svoja djela poklonili brojni poznati umjetnici iz Bosne i Hercegovine, Hrvatske i Crne Gore, predstava „Otac Domovine“ u izvedbi škole iz Bukovice, Otvorenje Didakovih dana, koncert „Djeca pjevaju fra Didaku“ u izvedbi dječjeg zbora „Ljiljani sv. Ante“ s Humca pod ravnanjem prof. Zdenka Vištice i Tamburaškog orkestra „Misericordia“ Šurmanci kojim ravna prof. Davor Markota te Koncert odabranih glazbenih škola.
Želim se od srca zahvaliti ljudima iz HKUD „Didak“ župe Gradnići, njih samo nekoliko, koji godinama nose Didakove dane. Neizmjerno sam ponosan na te jednostavne, marljive i neumorne ljude!
Također, veliku zahvalnost iskazujem načelniku općine Čitluk Marinu Radišiću i predsjedniku Vijeća Ivici Jerkiću na njihovoj velikodušnoj pomoći u organiziranju Didakovih dana. Uz njih zahvala ide i djelatnicima KIC-a u Čitluku.
3. Na ovogodišnjem svečanom otvorenju dodijeljena su priznanja „Didak“ fra Miljenku Mići Stojiću, Ivanu Dodigu, Mati Buliću, Vjekoslavu Diegu Miletiću i fra Šimunu Šiti Ćoriću. Koja je glavna poruka ovih priznanja i što njihove dobitnike povezuje s likom i djelom fra Didaka Buntića?
Priznanje „Didak“ uručuje se svake godine osobama koje su svojim radom pokazale da su na tragu fra Didaka Buntića. Fra Miljenko Mića Stojić je priznanje „Didak“ dobio za duhovnost, s posebnim naglaskom na zasluge u radu Vicepostulature postupka mučeništva „Sluge Božje fra Andrija Topić i 49 braće“. Priznanje „Didak“ za sportsku kulturu ove godine dobio je proslavljeni tenisač Ivan Dodig. Za velika postignuća na području gospodarstva priznanje je pripalo Vjekoslavu Diegu Miletiću. Za humanitarno djelovanje priznanje je dobio Mate Bulić, a za životno djelo fra Šimun Šito Ćorić.
4. Likovna kolonija već je godinama važan dio Didakovih dana, a umjetnička djela nastala tijekom kolonija imaju i humanitarnu vrijednost. Kako je nastala ideja povezivanja umjetnosti i humanitarnog djelovanja te koliko ste zadovoljni dosadašnjim rezultatima?
Od 2004. poznati umjetnici iz nekoliko država dolaze na Didakove dane i ostavljaju svoja djela koja se nalaze u galeriji Didakovih dana. Galerija posjeduje preko 400 takvih djela. Organizatori svake godine naprave katalog novonastalih djela i organiziraju aukcije za humanitarne svrhe. Ove godine su gospodarstvenici iz Hercegovine kupili slike i na taj način podržali organizatore u svrhu davanja stipendija studentima koji dolaze iz Slavonije i Srijema, a studiraju u Mostaru.
5. Ove godine dodijeljene su stipendije za 12 studenata iz Slavonije i Srijema koji studiraju na Sveučilištu u Mostaru. Kako je nastala ova inicijativa i koliko Vam znači što Hercegovina na ovaj način iskazuje zahvalnost krajevima koji su prije više od stoljeća prihvatili gladnu hercegovačku djecu?
Hercegovina se Slavoniji i Srijemu ne može dovoljno zahvaliti na onom činu vrhunske ljubavi kad su u svoje domove primili tisuće gladne hercegovačke djece koju je fra Didak Buntić doveo. No organizatori Didakovih dana su došli na ideju da ipak izreknu, pa barem malu hvalu darujući stipendije studentima iz Slavonije i Srijema koji studiraju u Mostaru.
Novac za stipendije darovali su pojedinci i poduzeća iz Hercegovine sudjelujući u aukciji umjetničkih djela koja su nastajala na umjetničkim kolonijama tijekom godina u Didakovim danima. Hvala cijenjenim i renomiranim umjetnicima koji su godinama stvarali prelijepa djela na kolonijama u sklopu Didakovih dana! Hvala im na njihovoj ljubavi i nesebičnosti, na njihovu darivanju!
Hvala poštovanim i cijenjenim kupcima umjetničkih djela, pojedincima i poduzećima, koji su na taj način poduprli ovu plemenitu ideju i pretočili je u velikodušno djelo pomoći studentima!
Priličan je broj studenata koji studiraju na sveučilištu u Mostaru porijeklom iz Slavonije i Srijema. Budući da ovom prigodom nije bilo moguće dati svima, organizatori su izabrali studente iz dviju županija gdje je bio smješten najveći broj gladne hercegovačke djece, iz Osječko-Baranjske i Vukovarsko-Srijemske županije, njih 12 koji studiraju na Sveučilištu u Mostaru te su njima uručili stipendije.
6. Ovogodišnje Didakove dane otvorio je gradonačelnik Vinkovaca Josip Romić, čiji su obiteljski korijeni povezani s Hercegovinom. Koliko Vas osobno diraju takve životne priče i koliko je danas snažna povezanost Hercegovine sa Slavonijom i Srijemom?
Josip Romić je gradonačelnik Vinkovaca, a korijeni su mu iz Rakitna. Naime, njegov pradjed, koga je fra Didak odveo u Slavoniju za vrijeme gladi 1917. godine, ostao je u Vinkovcima. Josip me se vrlo dojmio. Miran, staložen i poduzetan, sjajan mladi čovjek koji pokreće brojne projekte u svome gradu. Voli Slavoniju i Hercegovinu. Ističe vrijednosti obiju regija.
Brojne su priče iz godina gladi (1917. i 1918). Te dvije godine u Hercegovini su bile teške pa su priče djece koju je fra Didak vodio u Slavoniju i Srijem često jako potresne, ali i poticajne. Ove godine Robert Pehar je na Otvorenju Didakovih dana pročitao priču o Stjepanu Sosi iz Gorice koju je napisao Mario Bušić. Vrlo emotivna priča koja govori o sudbinama hercegovačke djece koju su majke morale poslati u Slavoniju kako bi ih spasile od smrti. To je govor o teškoći jednog vremena i o velikoj ljubavi fra Didakovoj koji je činio silne napore da spasi djecu.
7. Organizatori Didakovih dana odlučili su podržati i izgradnju Centra za djecu i mlade u Vinkovcima. Kako je došlo do ove inicijative i može li ona biti početak novih zajedničkih projekata Hercegovine i Slavonije?
Organizatori Didakovih dana odlučili su poduprijeti projekt grada Vinkovaca „Centar za djecu i mlade“ koji je u izgradnji. Na taj način žele reći „Hvala“ Slavoniji i Srijemu za široko srce njihovo 1917. godine, ali ne samo tada.
Gosp. Josipu Romiću, gradonačelniku grada Vinkovaca, donaciju je na Otvorenju 23. Didakovih dana u Čitluku uručio Robert Jurešić, predsjednik HKUD „Didak“ župe Gradnići.
9. Posebnu pozornost privukla je i inicijativa pokretanja „Didakove škole“. O kakvom je projektu riječ, kome bi bio namijenjen i što biste njegovim pokretanjem željeli postići?
Zahvaljujući Vedranu Vidoviću, ravnatelju Informativnog centra Mir Međugorje, i Ani Lovrić, psihologu u bolnici u Mostaru, došli smo na ideju da 2027. pokrenemo projekt „Didakova škola“.
“Didakova škola” temelji se na uvjerenju da je fra Didak Buntić i danas aktualan te da njegov način razmišljanja i djelovanja može biti nadahnuće novim naraštajima. Bio je vizionar svoga vremena – konkretan, praktičan i širok u djelovanju, usmjeren na čovjeka i njegove stvarne potrebe.
No cilj nije samo učiti o Didaku i njegovu vremenu, nego njegov pristup radu i životu primjeniti danas i povezati znanje, rad, kreativnost, duhovnost i zajedništvo tako da ih usmjerimo prema stvarnim potrebama ljudi i razvoju zajednice.
Nema područja ljudskog djelovanja na kojem fra Didak nije ostavio svoj trag i pečat. Zato želimo u Didakovoj školi predstavljati njegov način djelovanja, ali i poticati mlade ljude da se po njegovu primjeru angažiraju, svoje talente stave u službu razvoja svoga kraja, da uče od boljih i budu inovativni.
10. Fra Didak Buntić posebno je isticao važnost obrazovanja, odgoja i rada s mladima. Smatrate li da današnje generacije dovoljno poznaju njegov život i djelo? Što bi, prema Vašem mišljenju, fra Didak danas poručio mladima u Brotnju i Hercegovini?
Fra Didakovo djelo prosvjećivanja nepismenih u Hercegovini toliko je značajno, da mu dr. Iso Kršnjavi u pismu od 18. ožujka 1917. godine snažnim riječima izriče veliko priznanje: «Vaši uspjesi na polju pučke prosvjete zaslužuju, da Vam se u nebu bilježe u velike knjige zasluga.» Fra Didakov angažman oko opismenjavanja nepismenih ostavio je takav dojam na Ivu Dobržanskoga iz Sarajeva da je ovaj zaključio: «Buntić je isto tako veliki junak na polju moderne kulture i prosvjetnog rada, kao što smo imali u prošlosti velikih i slavnih junaka na maču i koplju.»
Zaslugom fra Didaka Buntića u Hercegovini je u razdoblju od 1910. do 1917. godine nastao veliki, dotad (a ni dosad) uistinu neviđeni, narodni pokret, prava prosvjetna revolucija, koja je imala za cilj prosvjećivanje svakog čovjeka u hrvatskom narodu. Taj pokret se ubrzo proširio na Bosnu i na neke dijelove Hrvatske, a imao je za cilj u kratkom roku – prema Dobržanskom za četiri godine – opismeniti cijeli hrvatski narod.
Poseban naglasak u opismenjivanju nepismenih fra Didak je stavljao na žensku populaciju, kako djecu tako i odrasle žene. Na početku mu to nije bilo nimalo lako pa je morao uvjeravati narod:
«Velite, da škola nije nužna za ženske: no ja vam kažem da uprav na to važnost polažem da se i naše žene školuju isto tako kao i muški, jer je mjerilo naobrazbe svakog pojedinog naroda naobrazba njegove žene i na kom je stupnju naobraženosti njegova žena, na tome je i ostali rod. Ne veli li i naša poslovica, da tri ugla kuće stoje na ženi, a četvrti na čovjeku.
K tome je, kako vam mora biti poznato majka prvi i glavni učitelj svoga poroda, koga nitko do jedinoga Boga nadomjestiti ne može, pa čemu će majka naučiti svoju djecu, te svoje najmilije učenike, ako je i sama neznana i neuka?»
U svom izvješću iz 1914. godine fra Didak piše da su se njegove Seljačke škole proširile i na Brotnjo: „Zavedene su škole i u našem rodnom mjestu u Brotnju. Poslali smo 1050 kom. početnica i 150 kom. abecedaraka. Poslije ljetošnjih ferija, nijesmo mogli doći tamo, ali smo često u pismima apelirali na ponos i rodoljubnu svijest naših zemljaka. Obukom upravlja mladi i rodoljubni mjesni kapelan i kateketa o. fra Grgo Vasiljević, od koga, a i sa druge strane, imam veoma povoljne vijesti. On mi piše: Nastavi li se kroz samu jednu godinu sa tim radom, da neće biti ni jednoga nepismena u onoj prostranoj sa 7000 duša župi. Tamo će uspjeh biti bez sumnje vanredan, za to jamči već i osobnost tog mladog upravitelja.“
Mladima u Brotnju fra Didak bi danas poručio isto ono što je poručivao mladima u svoje vrijeme – da uče, da se obrazuju, stječu znanje, postanu stručnjaci na svojim područjima kako bi davali: izgrađivali Brotnjo i svoja znanja prenosili mladim naraštajima.
Fra Didak je uvijek od mladih tražio da misle na druge. Svojim đacima je govorio: «Gledajte, momci, ovi seljaci od vas očekuju pomoć, i vi im morate pomoći! Doklegod jednog jedinog u takvoj bijedi u našoj zemlji vidimo, nijedan od vas ne smije bezbrižno spavati!»
11. Kakvi su planovi za 24. Didakove dane? Pripremate li nove sadržaje i projekte, osobito one kojima bi se dodatno učvrstila povezanost Hercegovine i Slavonije te sačuvalo sjećanje na spašavanje gladne hercegovačke djece? Na ovogodišnjoj manifestaciji najavljeno je postavljanje spomen-obilježja fra Didaku Buntiću u slavonskim mjestima. Možete li nam otkriti gdje su spomen-obilježja planirana i kada bi mogla biti realizirana?
Sljedeće, 2027. godine najavljujemo projekt: „Hvala“! Prigodom 110. obljetnice spašavanja djece od gladi želimo reći hvala Slavoniji i Srijemu za otvorena srca koja su u svoje domove primila tisuće gladne hercegovačke djece u godinama 1917. i 1918. u akciji spašavanja koju je predvodio fra Didak Buntić.
Tom prigodom među ostalim želimo:
a) Organizirati simpozij u Osijeku, Vinkovcima i Vukovaru na kojem ćemo Slavoniju i Srijem upoznati s velikom akcijom spašavanja djece
b) Izvesti scensko-glazbenu predstavu „Hvala!“
c) Otkriti spomen-ploču u nekim mjestima u Slavoniji i Srijemu. Npr. imamo već konkretno Sibinj gdje je bilo smješteno 30-toro djece iz župe Drinovci. Znamo sva imena te djece, njihove roditelje i udomitelje. Činit ćemo to i na drugim mjestima, jer reći hvala dostojno je i pravedno prema istini!
12. Za kraj, nakon više od dva desetljeća rada na očuvanju uspomene na fra Didaka Buntića, postoji li neka priča, susret ili događaj koji Vam je posebno ostao u sjećanju? I što biste poručili Brotnjacima o važnosti očuvanja nasljeđa koje nam je fra Didak ostavio?
Teško mi je izdvojiti neku priču, susret ili događaj, jer ih je zaista mnogo.
A svojim Brotnjacima bih htio poručiti: Ako odlučite da u ovom kratkom životu hoćete ostvariti neke vrijednosti i povjerujete da možete, ostvarit ćete ih. Ako budete gledali u druge (u negativne primjere) ili se budete uspoređivali s drugima i tužili na druge (zašto on, kako on?!), nećete ništa napraviti. Ako se budete mjerili drugima (drugi tako žive pa ću i ja), nećete biti slobodni ljudi. No, ako uzmete fra Didaka za primjer, znat ćete da je on za svoje vrhovno načelo i mjerilo življenja uzeo Isusove riječi: «Hrabro samo! Ne boj se! Samo vjeruj! Ja sam s tobom! Moguće je!»
Provincijal Hercegovačke franjevačke provincije dr. fra Rufin Šilić od fratara u Provinciji traži ne samo obnavljanje sjećanja na fra Didaka nego još puno više: proučavanje njegove pisane ostavštine, njegove osobnosti, pozadinu i narav njegova tako uspješna djelovanja. A sve to s jednim ciljem: «Kad ga već proučavamo, nađimo i tajnu njegovih uspjeha. Prihvatimo njegov put i učinimo ga svojim!»
Život i djelo fra Didaka Buntića i danas ostaju snažan podsjetnik na važnost obrazovanja, zajedništva i pomaganja drugima. Zahvaljujući fra Marinku Šakoti i svima koji sudjeluju u organizaciji Didakovih dana, uspomena na ovog velikog hercegovačkog franjevca nastavlja živjeti i nadahnjivati nove naraštaje.
Fra Marinku Šakoti zahvaljujemo na izdvojenom vremenu, zanimljivom razgovoru i porukama koje je podijelio s čitateljima portala Brotnjo.Info.
