Priopćenje Koordinacije udruga HVO-a u BiH prenosimo u cijelosti:
Ratko Mladić svoje je zločine započeo pod petokrakom, kao oficir Jugoslavenske narodne armije, u zadarskom zaleđu, a potom ih nastavio u Bosni i Hercegovini, gdje su hrvatski civili bili među žrtvama sustavnih ubojstava, progona i nasilja.
U Bosni i Hercegovini krvavi trag njegovih postrojbi ostao je na brojnim mjestima na kojima su stradavali Hrvati. Briševo, Kotor Varoš, Prijedor, Bosanski Šamac, Brčko, Bosanska Krupa, Ključ, Sanski Most, Vlasenica, Banja Luka i druga mjesta svjedoče o zločinima počinjenima nad hrvatskim stanovništvom.
Posebno mjesto zauzima Briševo kod Prijedora, gdje je u napadu srpskih snaga 1992. godine ubijeno 70-tak Hrvata. Uništene su kuće i katolička crkva, a hrvatsko je stanovništvo protjerano. U Kotor Varoši hrvatski su civili ubijani, nezakonito zatočavani i zlostavljani, a velik dio hrvatskog stanovništva prisilno je napustio svoje domove. U sudskim je dokumentima zabilježeno da su hrvatske žene i djeca bili među onima koji su prisilno raseljeni s tog područja.
U Bosanskom Šamcu, na području sjeverne Bosne i Posavine, nakon preuzimanja vlasti uslijedila su masovna uhićenja hrvatskih civila. Muškarci su odvajani od žena i djece, odvođeni u zatočeničke objekte, premlaćivani i ponižavani, a mnogi su potom prisilno odvedeni iz svojih domova. U Crkvini je 1992. ubijeno 16 zatočenika, dok su hrvatski i drugi zatočenici iz Bosanskog Šamca prebacivani i u druge zatočeničke objekte.
U Prijedoru su hrvatski civili zatočavani u logorima Omarskoj i Keratermu, gdje su bili izloženi teškim uvjetima, premlaćivanju i drugim oblicima zlostavljanja. U Omarskoj je, prema sudskim dokazima, bilo zatočeno 125 Hrvata.
Postrojbe pod Mladićevim zapovjedništvom činile su zločine diljem Bosne i Hercegovine. Iza svega toga stajao je širi politički i vojni sustav Miloševićeva režima. Mladić je u posljednjem ratu iz JNA prešao u zapovjedni vrh srpskih vojnih struktura u BiH, oficira pod petokrakom do osuđenika za ratne zločine.
Danas, kada spominjemo Ratka Mladića, moramo prije svega govoriti o ljudima koji su bili žrtve. O hrvatskim obiteljima koje su izgubile svoje najmilije, o ljudima koji su odvedeni u logore, o spaljenim kućama i selima, o uništenim crkvama i o tisućama onih koji su morali napustiti svoje domove.
Hrvatske žrtve u Bosni i Hercegovini ne smiju biti zaboravljene. Svaka žrtva zaslužuje pravdu, a presuda Ratku Mladiću mora ostati trajna opomena da se zločini nad Hrvatima nikada ne smiju prešutjeti, relativizirati ni zaboraviti.
Koordinacija udruga Domovinskog rata Hrvatskoga vijeća obrane u BiH
www.brotnjo.info
