U ozračju 23. Didakovih dana, kulturne manifestacije posvećene životu i djelu fra Didaka Buntića, broćanski autor Jozo Turudić -Jokan predstavlja svoj novi autorski tekst pjesme „DVIJE MAJKE”.
Inspiraciju za pjesmu pronašao je u teškim godinama suše i gladi koje su pogodile Hercegovinu tijekom Prvoga svjetskog rata, a posebno u velikom humanitarnom djelu fra Didaka Buntića, čijim su požrtvovnim zalaganjem tisuće gladne hercegovačke djece pronašle utočište i spas u Slavoniji i drugim krajevima.
Pjesma je nastala iz dubokog poštovanja prema fra Didaku Buntiću te zahvalnosti slavonskom narodu, koji je u najtežim vremenima pokazao nesebičnu kršćansku ljubav, dobrotu i solidarnost.
Središnja poruka pjesme sadržana je u njezinu naslovu, „DVIJE MAJKE”.
Jedna je Hercegovina, koja je svoju djecu rodila i sa suzama ispraćala, a druga Slavonija, koja ih je otvorena srca prihvatila, hranila i čuvala.
Ovim stihovima autor želi odati počast fra Didaku Buntiću, izraziti trajnu zahvalnost slavonskom narodu i sačuvati uspomenu na veliko djelo čovječnosti.
Ujedno želi poslati poruku da se dobrota, ljubav i zajedništvo ne smiju zaboraviti, nego prenositi budućim naraštajima.
DVIJE MAJKE
Autor teksta: Jozo Turudić – Jokan
Kad je suša svoje učinila,
svaka kuća kruha željna bila.
Na ognjištu vatra jedva gori,
majka moli i s tugom se bori.
Fra Didak je prepoznao muku,
pa dječicu poveo za ruku.
Majka šapće: „Zlato, čuvaj sebe,
svake noći molit ću za tebe.”
HERCEG-ZEMLJA DJECU JE RODILA,
SLAVONIJA KRUHOM DOHRANILA.
JEDNA IH JE SUZOM ISPRATILA,
DRUGA IH JE SRCEM PRIHVATILA.
Ne mjeri se dobrota po zlatu,
već pomoći potrebnome bratu.
Slavonijo, od srca ti hvala,
što si našu djecu sačuvala.
Dvije majke naše od davnina,
Slavonija i Hercegovina.
Božja ljubav stigla je s visina,
dvije majke, jedna domovina!
