U Rijeci je 29. travnja 2026. blago u Gospodinu preminula sestra Paula Šarac, milosrdnica, članica Provincije Majke Dobroga Savjeta – Rijeka. Doživjela je 95 godina, a u redovničkom je zvanju 65 godina Bogu i bližnjemu služila. Pokopana je 5. svibnja u Rijeci.
Sestra Paula Šarac, krsnim imenom Milena, rođena je 6. travnja 1931. u Hercegovini, u mjestu Veliki Ograđenik. Roditelji su joj bili Jakova i Jaka, r. Milićević. Rasla je uz 4 brata i 5 sestara. Kao najstarije dijete roditeljima je pomagala u svim poslovima. Uzorni kršćanski roditelji djecu su odgajali u kršćanskom duhu. Svetim sakramentima redovito se pristupalo. U dobi od 24 godine otišla je u Mostar i zaposlila se. Budući da je radila sezonski, kući je dolazila ljeti a u jesen se ponovno vraćala u Mostar. Kao mlada i samostalna djevojka o svom življenju vjere i redovničkom pozivu sama je zapisala: »Stanovala sam u blizini crkve pa sam skoro svaki dan odlazila na sv. misu; od ranije mi je bila želja što češće nazočiti sv. misi. Tu sam upoznala sestre milosrdnice i zahvaljujući njima došla sam u samostan u Rijeku 31. srpnja 1959. s 28 godina.
« Razlog svog dolaska u samostan u zrelim godinama opisala je riječima koje očituju stav duboke vjere i povjerenje u Gospodina koji je dobrohotan, velikodušan, milosrdan i u svoj vinograd poziva svakog čovjeka u razno doba dana. Zapisala je: »Dolaskom u samostan bila mi je na umu evanđeoska prispodoba o kraljevstvu Božjem gdje Gospodin poziva radnike u svoj vinograd u razno doba dana, a plaću dijeli jednako posljednjem radniku, kao i onom koji je došao prvi u vinograd. Znam samo jedno: da sam došla vršiti svetu volju Božju. To je moja misao vodilja, kao i životno opredjeljenje, pa makar i u kasnijim godinama.«
Djevojka Milena, došavši u samostan, odmah je stupila u kandidaturu, a potom u novicijat dobivši ime sestra Paula. Prve zavjete položila je 1961., a doživotne 1966. Ugostiteljsku školu, smjer kuhar, završila je u Opatiji 1971.
Nakon položenih zavjeta sestra Paula zaduženja dobiva najprije u Provincijalnoj kući, a zatim dolaze brojni premještaji. Prvi premještaj bio je u župu Labin 1963., zatim u samostan u Praputnjaku odakle odlazi u Njemačku u Sankt Augustin. Zdravstvene poteškoće ne dopuštaju joj dulje tamo ostati, pa se vraća u Rijeku. Nakon oporavka biva namještena u župu Marijina Uznesenja u Rijeci, odakle ponovno odlazi u Poreč u biskupiju, zatim na župe Presvetog Srca Isusova u Marcilnici, Sv. Pavla u Puli, Svete Agneze u Medulinu, Sv. Antuna Padovanskog u Puli, franjevački samostan u Rovinju. Iz Rovinja je premještena u Mali Lošinj u sestarski samostan odakle odlazi u župu, svećenicima kuha i svakodnevno vrši ostale domaćinske poslove. Slijedio je još jedan premještaj u Veli Lošinj, odakle se 12. ožujka 2010. već pomalo bolesna i nemoćna vraća u Rijeku, u samostan Majke Dobrog Savjeta. Tu nastavlja svoje posebno i osobito djelovanje posvećena molitvi i neumornom heklanju bijelih božićnih zvijezda na koje prišiva zlatne medaljice Bezgrješne, Gospe Čudotvorne. Samo Gospodin zna koliko je stotina čudotvornih medaljica po sestri Pauli došlo do mnogih srdaca, čak i do nakraj svijeta.
Svoj život sestra Paula opisala je ovim riječima. »Moje redovničko poslanje uglavnom se odvija u molitvi, služenju braći i sestrama kroz rad u kuhinji i drugim domaćinskim poslovima. Do kraja moga život neka se vrši sveta volja Božja.« I bilo je tako. Sestri Pauli Gospodin je zauzimao prvo mjesto u svakodnevnom životu i u srcu. Psalam: »Kao što košuta žudi za izvor-vodom, tako duša moja čezne, Bože, za tobom. Žedna mi je duša Boga, Boga živoga; o kada ću doći i lice Božje gledati?«, najbolje očituje čežnju njezine duše. Ta se čežnja osobito očitovala u godinama potpune nemoći kada je sestra Paula bila prikovana na postelju kao i njezin Gospodin i Spasitelj Isus Krist na križ. Stoga se zacijelo veoma obradovala kada joj je Nebo progovorilo: »Hajdemo u dom Gospodnji!«. Tada je Gospodin dovršio njezino poslanje na zemlji i premjestio je u svoj sveti grad Jeruzalem, jer su noge njezine duše već odavna stajale na vratima njegovim.
Gospodin je sestri Pauli podario dug život djelovanja kako u svijetu tako i u samostanu, kako u radu tako i u trpljenju. Od rane mladosti život joj je bio zahtjevan. Stoga molimo Gospodina da u društvu nebeskih anđela i svih svetih kroz svu vječnost gleda Božje lice za kojim je za života toliko čeznula i kojega je svim srcem ljubila.
