U četvrtak, 30. travnja u 19 sati, u Muzeju moderne umjetnosti Sveučilišta u Mostaru bit će svečano otvoren stalni postav – jedan od najvažnijih kulturnih događaja u recentnoj povijesti ove institucije.
Riječ je o kruni petogodišnjeg sustavnog rada na prikupljanju, očuvanju i prezentaciji suvremene umjetnosti, čime Mostar dobiva trajnu i relevantnu umjetničku točku na kulturnoj karti regije.
Stalni postav obuhvaća izbor djela iz bogate zbirke koja danas broji više od 500 umjetnina različitih medija i stilova – od slikarstva i grafike do skulpture, instalacija i fotografije. Zbirka okuplja radove čak 183 umjetnika, među kojima su neka od najznačajnijih imena suvremene likovne scene. Posebnu vrijednost ima činjenica da je zbirka gotovo u potpunosti formirana zahvaljujući donacijama umjetnika i kolekcionara, čime dodatno dobiva na kulturnom i društvenom značaju.
Među zastupljenim autorima nalazi se i akademski slikar Vilim Parić, čije će djelo „Utočište“ iz aktualnog ciklusa Let biti dio stalnog postava. Riječ je o ciklusu koji istražuje teme duhovnosti, kretanja i unutarnjeg putovanja, kroz prepoznatljiv slikarski jezik reduciran na dominantnu plavu boju.
Kako u predgovoru izložbe ističe Marin Ivanović, Parićev slikarski izraz temelji se na snažnoj kolorističkoj redukciji, pri čemu plava boja preuzima ulogu čitavog spektra – od prirodnih elemenata do emotivnih i duhovnih stanja. Njegove slike, iako formalno bliske apstrakciji, u naznakama evociraju stvarnost kroz motive ptica i maslinovih grančica, simbolizirajući slobodu, duhovnost i pripadnost. Eteričnost plavetnila i osjećaj lebdenja koji proizlazi iz kompozicije uvode promatrača u prostor smirenosti i introspekcije, gdje slika nadilazi materijalno i postaje iskustvo.
Pogledajte ovu objavu na Instagramu.
“Za Vilima Parića može se reći da je koloristički slikar jedne boje. Njegove „plave slike“, ponegdje upotpunjene krajnjim točkama, bijelom i crnom, pokazuju neizmjernu raskoš valera koji, stojeći jedni uz druge, svjedoče potpunost teme, cjelovitost slike. Plava na njegovim slikama preuzima ulogu zelenog raslinja, žutog sunca, crvenih cvjetova, sivih ptica i vukova pa se u našoj svijesti imaginiraju prizori obojani u čitav spektar, kao što možemo zamisliti sve boje dok gledamo crno-bijelu fotografiju. Ta plava nije samo plava, ona je podražaj za vizualni pluralizam naše podsvijesti, iz koje slike izlaze da bi bile konkretan dio naše svijesti. Pojam „koloristički“ koristimo da bismo definirali nereferentnost boje, odnosno govorimo o autonomiji slike u njenom formalnom i tonskom smislu. Tek u nekim naznakama, slika svoj tematski spektar oslanja na figuraciju, na realan svijet, ponajviše u formi ptica i maslinovih grančica (te vukova na slikama iz prethodnih ciklusa). Uglavnom je riječ o apstraktnim plohama koje, stvarajući dubinu brojnim tonovima jedne boje, evociraju materijalni prostor, nebo i zemlju, planine i oblake, kišu i raslinje. Slojevitosti lazura i podslikanim particijama, kontrastirani su rudimentarni crteži ptica, zapravo obrisi pojednostavljenog oblika koji ne govori o ptici kao protagonistu slike, nego o značenju „leta“ kojega ona nosi. Crteži ptica slikani su jednakim tonovima kao ostatak prizora pa autor time postiže diferencijaciju oblika, ali organičku povezanost motiva kao nositelja radnje i okolnog prostora. Eteričnost plavetnila pobuđuje i emocionalnu reakciju promatrača, izaziva smirenost i budi osjećaj lakoće. Nijedno tijelo na slici ne dodiruje zemlju, svako lebdi ili leti pa se i nama čini da bismo mogli uroniti u taj astralni fluid koji bi nas oslobodio tereta materijalnosti i nosio u smiraj. Sam autor ističe kako se u ovom ciklusu bavi idejom kontinuiranog „kretanja, putovanja, djelovanja, hoda kroz život“, odnosno ontološkim pitanjima koja su nedvojbeno vezana i uz kršćansko naslijeđe. Otuda simbolika ptice i masline, ali i plave boje koja simbolizira duhovnost.nNazivi slika također upućuju na ovakav zaključak. Slike „Kolebanje“ i „Na ispravnom putu“ prizivaju kršćansko učenje, a slike „Gnijezdo“, „Nisi sam“, „Otišli smo daleko, vratimo se“, „Sigurno mjesto“, „Utočište“ itd. svjedoče o umjetnikovom obiteljsko- centričnom poimanju svijeta u kojemu je osjećaj ukorijenjenosti u prostor i pripadnost na samom vrhu životnih vrijednosti. Ciklus slika „Let“ slojevita je i harmonična vizija duhovnog svijeta u kojemu ptice simboliziraju duše koje su za let stvorene, da parafraziramo Ujevića. Usto što je promišljeno i likovno izvanredno izvedeno, slikarstvo Vilima Parića afirmira emocionalnost, duhovnost i čovjekovu krhkost, čime se, vjerojatno ne htijući, suprotstavlja suvremenim relativizacijama, ekstremizmu i kvaziintelektualizmu ovovremenog stvaralaštva.” (Marin Ivanović / iz predgovora kataloga za izložbu “Let”)
Otvorenje stalnog postava organizira se u sklopu manifestacije „Mostarsko proljeće 2026. – Dani Matice hrvatske“, a partneri su Matica hrvatska Mostar i Vijeće Matice hrvatske u Bosni i Hercegovini. Ulaz na otvorenje je slobodan za sve posjetitelje.
Pogledajte ovu objavu na Instagramu.
Vilim Parić je rođen 10. svibnja 1987. godine u Travniku. Srednju školu završio je u Čitluku 2006. godine, a 2011. magistrirao je na Akademiji likovnih umjetnosti na Širokom Brijegu, u klasi profesora Ante Kajinića. Do sada je imao sedamnaest samostalnih i oko sedamdeset skupnih izložbi.
Član je ULUBiH-a i DHLU-a u Federaciji Bosne i Hercegovine, te aktivno sudjeluje na brojnim likovnim kolonijama i simpozijima. Autor je likovnih rješenja za dvadeset i tri poštanske marke Hrvatske pošte Mostar. Dobitnik je stručne nagrade za slikarstvo Federalnog ministarstva obrazovanja i znanosti (2010.), kao i prve nagrade na natječajnoj izložbi „Različitost i uključenost“ u organizaciji Franjevačkog muzeja i galerije Široki Brijeg (2020.).
Pogledajte ovu objavu na Instagramu.
Njegovi radovi nalaze se u brojnim javnim i privatnim zbirkama, među kojima su Muzej moderne umjetnosti u Mostaru, Franjevački muzej i galerija Široki Brijeg, Galerija kraljice Katarine Kosače u Mostaru, Umjetnička galerija „Kristian Kreković“ u Tuzli, Udruženje anonimnih artista u Banjoj Luci, Fondacija za muzičke, scenske i likovne umjetnosti u Sarajevu, Matica hrvatska u Zagrebu i druge.
