Sveti Antun Padovanski jedan je od najomiljenijih svetaca Katoličke crkve, poznat i štovan diljem svijeta zbog svoje duboke duhovnosti, brojnih čudesa i iznimne propovjedničke moći. Iako nosi naziv “Padovanski”, njegovo rodno mjesto nije Padova, već Lisabon.
Rođen 15. kolovoza 1195. u Lisabonu, u Portugalu, kao Fernando Martins de Bulhões, potjecao je iz ugledne plemićke obitelji. Još kao dječak pokazivao je veliku pobožnost i sklonost duhovnom životu. S petnaest godina pridružio se augustincima u samostanu São Vicente de Fora, gdje je započeo studij teologije i Svetog pisma. Kasnije je nastavio obrazovanje u Coimbri, tadašnjem središtu portugalske znanosti i kulture.
Prekretnica u njegovu životu dogodila se kada je svjedočio prijenosu posmrtnih ostataka petorice franjevačkih mučenika koji su poginuli propovijedajući Evanđelje u Maroku. Duboko dirnut njihovom žrtvom, odlučuje napustiti augustince i pridružuje se franjevcima – redovničkoj zajednici koju je osnovao sveti Franjo Asiški. Tom prilikom uzima redovničko ime Antun.
Umro je 13. lipnja 1231. u Arcelli pokraj Padove, u dobi od samo 35 godina, iscrpljen neprekidnim radom i propovijedanjem. Samo godinu dana nakon smrti, 1232., proglašen je svetim – što je jedan od najbržih procesa kanonizacije u povijesti Crkve. Njegovo tijelo počiva u veličanstvenoj bazilici sv. Antuna u Padovi, koja je danas jedno od najvažnijih hodočasničkih mjesta u Europi.
Molitva svetom Antunu:
O sveti Antune, najnježniji od svetaca, tvoja ljubav prema Bogu i milosrđe prema njegovim stvorenjima učinili su te dostojnim da na zemlji posjeduješ čudesne moći. Potaknut ovom mišlju, preklinjem te da mi pribaviš (nakana).
O nježni i pun ljubavi sveti Antune, čije je srce uvijek bilo puno ljudskog suosjećanja, šapni moju molbu u uši slatkog Malog Isusa, koji je volio biti sklopljen u tvojim rukama. Zahvalnost moga srca zauvijek će biti tvoja. Amen.
