Naslovnica KULTURA Jagoda Iličić iz Tuzle, Miljenka Koštro iz Posušja i Zdravka Mila Marijanović...

Jagoda Iličić iz Tuzle, Miljenka Koštro iz Posušja i Zdravka Mila Marijanović iz Mostara dobitnice književne nagrade „Krešimir Šego“

Podijeli objavu

Želeći sačuvati sjećanje na život i djelovanje utemeljitelja Književno-poučnog časopisa za mlade „Cvitak“ Krešimira Šegu (Međugorje, 11. veljače 1950. – 9. prosinca 2014.), Udruga “Cvit” Međugorje i Ogranak Matice hrvatske u Mostaru, ustanovili su književnu nagradu „Krešimir Šego“, koja se dodjeljuje najuspješnijim autorima – piscima za mlade u oblasti poezije, kratke proze i igrokaza za mlade.

Članovi stručnog povjerenstvo u sastavu Miro Petrović, predsjednik, Ana Šego i Željko Vasilj, članovi, donijeli su jednoglasnu odluku da se nagrada za kratku prozu dodijeli Jagodi Iličić iz Tuzle, nagrada za poeziju – Miljenki Koštro iz Posušja i nagrada za igrokaz autorici Zdravki Mili Marijanović iz Mostara.

Književni odbor nagrade „Krešimir Šego“

O nagrađenim autoricama:

Jagoda Iličić, rođena u Brezama kod Tuzle, 23.9.1972. Članica Društva pisaca u BiH i P.E.N. centra BiH. Višestruko nagrađivana spisateljica, autorica čitanki za osnovnu školu, autorica i voditeljica ciklusa emisija za djecu „Put kroz Liliput“, urednica savjetnica lista Cvitak. Dobitnica nagrade Mali princ, Nagrade Društva pisaca BiH za najbolju knjigu za djecu, Fondacije za izdvaštvo, Zija Dizdarević , Stazama djetinjstva u Bosanskoj Krupi, Stablo nasred svijeta u Mostaru, Marko Martinović Car u Vitezu. Nominirana za nagradu Astrid Lindgren. Za svoj dugogodišnji rad u prosvjeti nagrađena Poveljom Erich von Brandis kao najbolja djelatnica u sustavu katoličkih škola za Europu u BiH. Priče i pjesme prevedene na njemački, engleski, francuski, arapski, švedski i finski jezik.

Miljenka Koštro, djevojačkog prezimena Knezović, rođena je 1964. godine. Iako je poeziju počela pisati još u osnovnoj školi, prvu zbirku pjesama objavila je tek u trideset i devetoj godina života. Piše pjesme za djecu i odrasle, ali i prozu. Od prosinca 2012. godine, kao vanjski suradnik na Radiju Herceg-Bosne, priređuje emisiju Odabrane stranice, kroz koju promiče književno stvaralaštvo i kulturu pisanja i čitanja. Suradnica je u emisiji Kad se smijah tad i bijah (Radio Split). Radovi su joj objavljivani učasopisima: Osvit, Motrišta, Hrvatsko slovo, Suvremena pitanja, Zvona, Hrvatska misao, Imotska krajina, Svjetlo riječi, Podstranska revija, Hum, Katolički tjednik, Kvaka, Virko i drugi. Stalna je suradnica dječjih listova Cvitak i Cvrčak gdje objavljuje pjesme i kratke priče. Pjesme su joj objavljene i u nekoliko zbornika. Piše prozu, poeziju, igrokaze i kritičke osvrte.
Članica je Društva hrvatskih književnika Herceg-Bosne, Matice hrvatske i HKD Napredak. Do sada objavila je šest knjiga, među kojima je i roman “Biti Viktor” (Imotska krajina, Imotski, DHKHB Mostar, 2016.). Objavljene zbirke pjesama su joj “Cvjetnjak na kamenjaru” (2003.), “Miris vječne mladosti”, (2004.), “Čarolija svitanja” (2008.), “Klasje duše” (2020.). Objavila je i zbirku kratkih priča “Pogled u nedogled”, u izdanju DHKHB u Mostaru 2018. godine, koja je u Zagrebu prilagođena za slijepe i slabovidne osobe.

Dr. Zdravka Mila Marijanović, djevojački Markotić, rođena 15. studenoga 1948. u Mostaru. Supruga je i majka dvoje djece. Osnovnu i srednju školu završila je u rodnom gradu, a Medicinski fakultet i specijalizaciju iz radiologije u Sarajevu. Edukaciju iz UZV dijagnostike obavila je u Sarajevu i Zagrebu, a gradu na Neretvi i njegovim ljudima posvetila je cijeli radni vijek. Na mnogim kongresima iz oblasti radiološke dijagnostike sudjelovala je sa stručnim izlaganjima i radovima (s posebnim osvrtom na tumore dojke) odavno prepoznatim u stručnim krugovima. Godine 2005. izabrana je za najuspješniju ženu grada Mostara, iz oblasti medicine. Sudjelovala je 2008. na poslijediplomskom tečaju za usavršavanje liječnika iz oblasti UZV dojke, a 2009. dobila je priznanje za rad u zdravstvu i zdravstvenoj edukaciji. Prve pjesme počela je pisati u osnovnoj školi i objavljivati u dječjim časopisima, a tijekom srednjoškolskih dana nagrađena je za priču na jednom od natječaja koje je raspisivao Grad Mostar. Prije osam godina otišla je u mirovinu, a nakon radnog vijeka čovjek zbraja i oduzima sve što je obilježilo njegov put. Stekavši mnoga iskustva, osjetila je potrebu za prenošenjem svojih osjećaja u pjesme sa životnim temama i nadahnućem iz njezina duhovnog okružja. Inspirirana svojim unucima počela je pisati i za djecu i mlade. Svoje radove objavila je u Književno-poučnom časopisu za mlade Cvitak i Časopisu za kulturu znanost i društvena pitanja Motrišta. Objavila je dvije knjige: Gnijezdo ljubavi, Ogranak Matice hrvatske u Čitluku, 2020., Cvjetna priča, Lijepa riječ, Tuzla 2020. i Doktorica baka i unuk Roko (priča u stripu), Zdravo društvo, Mostar 2021.

Podijeli objavu