Naslovnica ZANIMLJIVOSTI Oskoruša – korisna, a zanemarena voćka

    Oskoruša – korisna, a zanemarena voćka

    Podijeli objavu

    Nekada je u nas svako kućanstvo imalo barem jedno stablo oskoruše, uzgajalo ga se radi ljekovitosti plodova, posebno sušenih, koji su se kuhali za ljekovite čajeve, za mljeveno brašno koje se dodavalo u kruh, te radi drugih korisnih svojstava.

    No danas je ovoga korisnog voća sve manje, njezin je uzgoj neopravdano zanemaren i bilo bi dobro da se ponovo vrati u naše vrtove i okućnice. Oskoruša (Sorbusdomestica) je listopadno drvo s ravnim i jakim deblom i sa snažnom, pravilno razvijenom krošnjom. Pripada porodici ruža (Rosaceae). Ime roda Sorbus potječe od latinske riječi sorbumšto je bio naziv za plodove oskoruše, adomestica znači „domaća“. Naraste 15 – 20 m.

    Deblo joj je prekriveno tankom sivo-smeđom korom, i vrlo slična deblu kruške. Krošnja oskoruše je okruglasta ili piramidalna oblika, razgranata, glavne grane su snažno uspravne, a sa strane na krajevima su više vodoravne. Listovi su sastavljeni od 10 do 20 izduženo jajolikih, do 5 cm dugih lističa. Cvjetovi su bijeli, razmjerno veliki, široki 15 – 18 mm, složeni u štitaste cvatove.

    Oskoruša cvijeta u svibnju ili lipnju. Plodovi su mesnati, okruglasti, slični divljoj kruški. Veliki su 2-5 cm, žućkastosmeđi, a sa strane koja je izložena suncu crveni. Plodovi se na stablu obično nalaze u grozdovima, a ponekad je u jednom grozdu i više od 10 plodova. Jedan plod sadrži 5 – 6 sjemenki. Dozrijevaju u rujnu ili listopadu. Kad dozrijevaju tada požute i počinju postupno padati s drveta. Možemo ih otresti, ali moramo pričekati da plodovi posmeđe. Ponegdje se oskoruša i sadi, a iz kulture često podivlja. Poznato je više varijeteta ove vrste, s plodovima različitog oblika i veličine. Doživi 200 – 300, pa i više godina.

    Oskoruša je rasprostranjena na području srednje i južne Europe, jugozapadne Azije i sjeverozapadne Afrike. Samonikla oskoruša prilagodljiva je za različita podneblja, raste po šumama i šikarama, a često se javlja pojedinačno ili u manjim skupinama. Odgovara joj sunčano mjesto, dobro podnosi niske temperature i sušu. Ne podnosi teška, zbijena i podvodna tla. Plod oskoruše sadrži 10 – 15 % šećera (više fruktoze nego glukoze). U prezrelom plodu ima i nešto alkohola, te octene i jabučne kiseline, tanina, dušičnih tvari i dosta celuloze. Ima malo vitamina C i karotina (vitamin A).

    Uživanje plodova samonikle oskoruše bilo je poznato već u starom vijeku. Još iz antičkog doba u Paladiusovu djelu “De rerustica” iz prvog stoljeće po Kristu, nalaze se i prvi naputci o uzgoju, te opisuje izrada vina i octa od njezinih plodova. Okus još tvrdih plodova je opor, nagorak i kiseo. Tek poslije dužeg stajanja i prvih mrazeva, kad potpuno omekšaju, plodovi postaju jestivi, ukusni su i slatki. Na hladnom i prozračnom mjestu mogu se skladištiti 3-4 tjedna.

    Plodovi oskoruša su višenamjenski; jedu se sirovi ili ih koristimo umedene, sušimo ih, mogu se preraditi u marmelade i kompote, koriste se i kao dodatak kod proizvodnje jabukovače, ili se same prerađuju u rakiju ili jako kvalitetan liker. Rakija od oskoruša je na cijeni, no ona mora neko vrijeme odležati, a okus i pitkost time dobivaju na kvaliteti.

    Koristi se i u narodnoj medicini. Ljekoviti plodovi se upotrebljavaju za uravnoteženje probave (želučane i crijevne smetnje). Također se koriste za pripravu čajeva protiv proljeva jer sadrži tanin. Od oskoruše se radi i ljekoviti napitak od 0,5 kg soka oskoruše, pomiješanog sa 0,5 kg meda i taj se napitak koristi za osvježenje i za jačanje organizma. Sok od oskoruše često se prije dodavao voćnom moštu (jabučnom i kruškovom) i to 1% mošta od oskoruše za poboljšanje trajnosti, okusa izgleda i bistrenja.U našem kraju bio je običaj razrezati zreli plod na dva dijela, nanizati na špagu i sušiti. Takve nize zvale su se „grotulje“, a tako osušene oskoruše mogle su se čuvati više mjeseci i korištene su za jelo ili za pripravljanje čaja tijekom zime.

    Drvo oskoruše je izvanredno tvrdo i žilavo, pa su ga naši preci upotrebljavali za izradu raznih alata, kotača i zupčanika za vodene mlinove, za izradu preša za grožđe, te pribora i uređaja za kućanstvo. Oskoruša je također lijepa dekorativna biljka pa se uzgaja u parkovima kao ukrasna biljka.

    Prof.dr. sc. Jure Beljo / Magazin DBG 2019

    Podijeli objavu