Oko 15 sati 7. listopada 1991. sirene u Zagrebu označile su zračnu opasnost. Gotovo istodobno se nad Gornjim gradom nadvio oblak prašine i dima.
Dva jugo-zrakoplova su u iznenadnom napadu raketirala Banske dvore i radnu sobu predsjednika Tuđmana, koji je pukim slučajem izbjegao smrt. Jedan je građanin ubijen, a pričinjena je i znatna materijalna šteta. Vijest o zločinačkom atentatu – izazvala je ogorčene reakcije širom svijeta.
Predsjednik Tuđman u večernjem je televizijskom intervjuu izjavio kako osuđuje srpski terorizam, ali da Hrvatsku na putu do neovisnosti ne mogu spriječiti ni zločini niti žrtve.
“Hrvatska bi nastavila živjeti i bez mene, a sada će sa mnom živjeti u slobodi!” – naglasio je hrvatski predsjednik.
Službeno priopćenje jugoarmije bilo je očekivano. Generali su porekli bilo kakvu upletenost u pokušaj atentata. U Beogradu su čak tvrdili da jugoslavenski bojni zrakoplovi nisu ni letjeli toga dana. No raketiranje Banskih dvora bila je pomno isplanirana akcija. Naime, u trenutku raketiranja u pogođenoj je sobi doktor Tuđman nedugo prije razgovarao s tadašnjim premijerom Jugoslavije Antom Markovićem i s predsjednikom jugoslavenskog Predsjedništva Stipom Mesićem. Plan je bio da se jednim udarcem obezglave i Hrvatska i Jugoslavija.
Računalo se da će bez Tuđmana Hrvatska pretrpjeti brz vojni slom. Mesića bi zamijenio srpski član Predsjedništva, bilo bi proglašeno izvanredno stanje i vojska bi izašla na ulice. Srpski zločinački naum spriječila je tek slučajnost; predsjednik Tuđman nekoliko je minuta ranije izašao sa svojim gostima iz sobe i izbjegao smrtonosne projektile.
https://www.youtube.com/watch?v=_KLpy7tW48M
