Hasanbegović je prešutio i kad je Mustafa Cerić – reis-I-ulema u miru, kao i dalje glavni ideolog ‘pljuvao’ po Kolindi, točnije po instituciji Predsjednice Republike Hrvatske.
Kao hrvatskom političaru i ‘velikom Hrvatu’ – bila mu je dužnost javno se obratiti Rijasetu i reisu Ceriću i zaštititi instituciju hrvatske predsjednice
Hasanbegović bi lustrirao Nazora, hrvatskog pjesnika, i ukinuo ulicu s imenom Masaryka kojeg cijeli zapadni svijet smatra humanistom i perjanicom demokracije. Za Hasana je on srbofil, unitarist i mrzitelj Hrvata, bez da je sagledao vrijeme i političke prilike u Europi u kojima je Masaryk djelovao. Vrlo neafirmativno piše o Stepincu koji se protivio gradnji džamije u središtu Zagreba. Stepinac je skužio da gradnja džamije usred Zagreba nije ništa drugo nego opasna politička odluka Pavelića i njegove vlade.
‘Hasan’ je definitivno najjači eksponent politike „zavadi, pa vladaj“, u korist politike radikalnog islamizma i njegova širenja preko maske „cvijeća hrvatstva“. On radi u korist Izetbegovića, te reisu-I-uleme u miru Mustafe Cerića i aktualnog reisa-I-uleme, Huseina Kavazovića. Zanimljivo je da stalno „nabrijava atmosferu“ o potrebi osnivanja Hrvatske pravoslavne crkve (samo ne znam kako on to zamišlja narediti Carigradskoj patrijaršiji i Bartolomeu ili kako … ), ali ne govori o potrebi osnivanja posebnog Hrvatskog islamskog mešihata kojim bi se Hrvati-muslimani odvojili od Bošnjaka o tome šuti kao što šuti i o masovnom kaznenom progonu branitelja HVO-a u BiH i kao što šuti o broju salafista u BiH.
Što je Haso sve prešutio?
Kao što je prešutio i kad je Mustafa Cerić – reis-I-ulema u miru, kao i dalje glavni ideolog – „pljuvao“ po Kolindi, točnije po instituciji Predsjednice Republike Hrvatske. Kao hrvatskom političaru i „velikom Hrvatu“ – bila mu je dužnost javno se obratiti Rijasetu i reisu Ceriću i zaštititi instituciju hrvatske predsjednice. Aziz Alili, imam u Zagrebu je na molitvi jednom prigodom rekao: „Svi smo mi Zlatko Handžarbegović!“ Kasnije se zbog toga morao ispričavati.
Ne znam na koga je mislio imam, jer on je Albanac. Sigurno je mislio, jer nema drugog pojašnjenja o panislamskom pokretu u osvajanju Europe i zapadnog svijeta. Nisu ga iskritizirali Hrvati-muslimani, što nameće pitanje – gdje su, zapravo, oni i postoje li uopće?
Hasanbegović je kao takav projekt Tomislava Karamarka. Povezan je s njim preko Karamarkova tasta, pok. Osmana Muftića, sina Ismeta Muftića, imama u Zagrebu u vrijeme NDH. Kao sin endehazijskog imama, inženjer i doktor znanosti, Osman je bio dekan Fakulteta strojarstva u vrijeme Jugoslavije i s takvim obiteljskim nasljeđem – profil kakve je Udba inače vrbovala. Znajući to, Tuđman ga je postavio za prvog ambasadora RH u Teheranu u vrijeme dok je mislio da će s Alijom Izetbegovićem moći surađivati, u čemu su mu trebale poveznice preko uglednih muslimana u Hrvatskoj.
Međutim, Muftić je podržao Mesića kad je Mesić počeo promovirati tvrdnju o „Tuđmanovoj agresiji na BiH“, a tu tvrdnju je podržavao i „povjesničar“, Hasanbegović. Njegova knjiga, „Muslimani u Zagrebu“, ostavlja dojam da je Hasanbegović zapravo osobni biograf Muftićevih i u toj knjizi ih je doslovno – „posvetio“. Hasanbegović je, inače, i bratić Esada Prohića, fizičara, kojeg je Mesić delegirao za veleposlanika također u Teheranu. Zadnja „namještaljka“ je bila ona predsjednici Kolindi Grabar Kitarović koja nije davala nikakvu političku ocjenu Bošnjaka, već je iznijela podatak tajnih službi NATO saveza o broju islamista – salafista u BiH. Koji je, uzgred rečeno, točan!
Hasanbegović se najprije vezao na njezinu izjavu prema kojoj je „ZDS stari hrvatski pozdrav koji je kontaminiran u NDH“ (što bi i odgovaralo istini). Hasanbegović joj je „dobacio“ da je ZDS ustaški pozdrav, čime je diskreditirao na vrlo ružan način, tipičnim izvrtanjem teza, te joj je onako „suncokretski“ neizravno, zalijepio etiketu – „ustašice“. Bio je to napad sinkroniziran s Izetbegovićem, koji je dan poslije poručio Kolindi „da se zabavi ekstremizmom u svom dvorištu“ i još joj za vrat navukao – majke Srebrenice. Zlatko je Izetbegovićeve riječi, dakako, uredno prešutio – po „planu“.
Hasanbegovićevo ‘čarobnjaštvo’
Hasanbegović se, zapravo, uvezao s Pupovcem i Dragom Pilselom – protiv Kolinde. Retorika im je bila istovjetna. I vrlo slična onoj kojom Erdogan ucjenjuje njemačku vladu brojem turskih glasača. Što to veže Pupovca i Hasanbegovića? Odgovor je – interesi. I to rusko-turska sprega u borbi za utjecaj na Balkanu. S obzirom na to da je sluđeni hrvatski narod desne orijentacije, Hasana digao „u nebo“,on je kao zvijezda desnice najpogodniji za prodor turskih interesa u Hrvatsku, koje čvrsto podržavaju Rusi. Puno pogodniji od recimo Gorana Beusa Richenberga koji je predsjednik Hrvatsko-turskog društva prijateljstva i koji je po krvi, navodno, musliman koji je promijenio ime što je Beus u više navrata demantirao.
Hasanbegović, također, nikada nije izrazio zabrinutost zbog činjenice da je Katar financirao gradnju džamije u Rijeci, a da sada to isto radi u Sisku. Već je spustio Kolindi, koja je prema točnim informacijama SOA-e, izrazila zabrinutost za Sisak.
Ako bi Hasan u svom „čarobnjaštvu“ nastavio s nazivima ulica lustrirati Hrvatsku kao predstavu za neupućeni desni puk -onda se moramo pitati – tko će na koncu lustrirati njega? Njegov djed, kada je iz Bosne došao u Zagreb nakon uspostave NDH 1941., „kupio“ je 14 kuća, a za džamiju i njezino uzdržavanje su bez problema prihvatili židovsku kuću otetu od ustaša na uglu Ilice i Preobraženske…
