Danas katolička crkva slavi blagdan svetog Ante Padovanskog. Rođen u Lisabonu u obitelji dvorskog viteza Martina i Marije Terezije Taveira, krsnim imenom Ferdinand.
Vjerojatno se rodio 15.8.1195. Stupio je u redovnike augustince, studirao Sveto Pismo i crkvene oce, te se brinuo za bolesnike. Zaređen je za svećenika vjerojatno 1219. Djelujući na župi u Coimbri upoznao je petoricu franjevaca koji su išli u misije u Maroko (umrli mučenički 1220.). Stupio je u franjevce ljeti 1220., pokušao je otići u Afriku, ali se putem teško razbolio i dospio u Messinu na Siciliji.
U Asizu je 1221. susreo sv. Franju koji ga je imenovao za prvog profesora teologije u svom redu. Kao propovjednik je proputovao južnu i srednju Francusku.
Godine 1227. je izabran za poglavara franjevaca u sjevernoj Italiji (vjerojatno je utemeljio samostan u Puli), no te se službe brzo odrekao radi propovijedanja i nastanio se u Padovi. Kao omiljeni propovjednik bio je vrlo utjecajan, pa je tako u Padovi postigao donošenje zakona u prilog siromašnim dužnicima, a posredovao je i u sporovima među gradovima.
Umro je u samostanu Cella kraj Padove 13.6.1231. Njegovo su tijelo morali oružjem čuvati jer su ga mnogi htjeli odnijeti i ukopati u svom mjestu. Svetim je proglašen 1232. na temelju čudesa koja su se zbila po njegovom zagovoru.
Zvali su ga: “čekić za krivovjerce” jer je u raspravama s krivovjercima bio nepobjediv, “škrinja zavjetna” radi temeljitog poznavanja Svetog pisma, te “svetac cijelog svijeta” jer je rođen u Lisabonu, umro u Padovi a čašćen posvuda. Crkvenim naučiteljem je proglašen 1946.
“Riječ je živa kad život govori.
Neka zato prestanu riječi,
a neka govore djela.
Prepuni smo riječi, a prazni djelima”
(sveti Ante)
