Deklaracija nezavisnosti države Izrael svečano je proglašena 14. svibnja 1948. godine. Proglasio ju je David Ben-Gurion, izvršni čelnik Svjetske cionističke organizacije. Svečanost je održana u jednom muzeju u Tel-Avivu, a na zidu dvorane visio je veliki portret osnivača cionizma Theodora Herzla.
Deklaraciju je potpisalo 37 cionista, među kojima i kasnija premijerka Golda Meir te židovski komunist Meir Vilner. Sjedinjene Američke Države priznale su Izrael samo 11 minuta nakon stupanja na snagu Deklaracije nezavisnosti. S priznanjima su uslijedili Iran, Gvatemala, Island, Nikaragva, Rumunjska, Urugvaj, pa zatim SSSR, Poljska, Čehoslovačka i Jugoslavija.
Kod sastavljanja Deklaracije nezavisnosti cionisti su morali odlučiti koje će ime dobiti nova država. Predložena su imena Cion, Judeja, Herzlija (po Herzlu), Ciona, Ivrija itd., no na kraju je prihvaćen prijedlog Davida Ben-Guriona da se uzme ime Izrael, koje se spominje kao Obećana zemlja u Starom Zavjetu.
Već sljedećeg dana nakon proglašenja nezavisnosti okolne arapske države izvršile su invaziju na teritorij Izraela. Time je započeo prvi arapsko – izraelski rat u kojem je Izrael pobjedio nadmoćne arapske snage i znatno povećao opseg svog teritorija.
Povijest.hr
