Napustio nas je naš nadbiskup Henryk Hoser, apostolski vizitator za župu Međugorje. Otišao je od nas biskup koji je bio istinski otac. Bio je draga osoba koja je voljela ljude i koju su ljudi voljeli.
Njegovu očinsku brigu i dobrotu mogli smo svakodnevno osjetiti svi mi fratri koji smo s njim živjeli i hodočasnici koji su se s njim susretali. Na prvi pogled možda se nekome činio strog, ali zapravo se radilo o čovjeku punu dobrote.
Otišao je prijatelj Međugorja. Od samog početka, od 2017. godine, kada je došao kao osobni izaslanik Pape Franje, nadbiskup Hoser zavolio je Međugorje. Njegove riječi «mi Međugorčani», koje je izrekao na misi na blagdan svetog Jakova u Gaju, govore o njegovu poistovjećenju sa župljanima ove župe.
Pozorno je promatrao pastoralna događanja u Međugorju i s velikim zanimanjem proučavao postojeći fenomen. Nasuprot nekima koji su tražili i naglašavali samo negativne pojave, kao prijatelj istine nadbiskup Hoser je umio vidjeti pozitivne stvari, pune ispovjedaonice, kristocentričnost međugorske duhovnosti, tolike hodočasnike koji traže Boga, brigu i skrb nas franjevaca oko duhovne izgradnje hodočasnika kao i trud župljana župe Međugorja oko primanja hodočasnika u svoje domove. Tako je jako doprinosio pozitivnom imidžu i vedrom ozračju kad se radilo o novinarskom ili nekom drugom prosuđivanju Međugorja.
Nije nadbiskup Hoser samo pozitivno govorio o međugorskoj duhovnosti, nego ju je osobno živio. Tri puta tjedno bio je nazočan na klanjanju Isusu u Presvetom oltarskom sakramentu i petkom molitvi pred križem, a srijedom i petkom je postio. Jako je volio Gospu i njoj se utjecao.
Na čestim sastancima u svom uredu iznosio je svoje stavove o određenim pitanjima, ali je uvijek umio saslušati i druga mišljenja. Žarko je želio da se u Međugorju izgradi kapelica klanjanja i još drugi potrebni objekti koji bi bili u službi pastorala. Pozivao je arhitekte, kako iz Vatikana tako iz Poljske, da ponude svoje prijedloge. No, nažalost pandemija korona virusa poremetila je planove.
Doživjevši osobno 2018. godine ljepotu Mladifesta, te nakon što je Papa Franjo 2019. dopustio organiziranje hodočašća u Međugorje, pozivao je kardinale i biskupe na Mladifest kako bi i oni iskusili međugorsku duhovnost i kako bi mladi preko nazočnosti pastira doživjeli puninu lica Crkve.
Kad je 2017. kao Papin izaslanik prvi put došao u Međugorje, odmah je zaželio otići na Brdo ukazanja te se unatoč tjelesnoj slabosti zbog preboljene malarije uspio popeti na nj. Iako vidioci nisu bili u opsegu njegova djelovanja, ipak je postupio ljudski i razgovarao s njima. Htio ih je upoznati i osobno čuti njihov glas i iskustva, što je vidiocima jako puno značilo. Tako je svojim primjerom pokazao kako se u prošlosti trebalo i kako bi se u budućnosti valjalo odnositi prema vidiocima.
Volio je našu franjevačku zajednicu u Međugorju. Rado je boravio u našem društvu i isticao našu vedrinu i radost. Imao je smisla za humor. Svojom jednostavnošću i poniznošću omogućavao je dobru komunikaciju.
Na koncu mogu samo reći: Hvala Papi Franji što nam je u Međugorje poslao nadbiskupa Henryka Hosera kao osobnog izaslanika i potom kao apostolskog vizitatora!
Hvala nadbiskupu Henryku Hoseru za sve što je učinio za Međugorje! A to što je učinio, jako je puno i od neprocjenjive je važnosti!
fra Marinko Šakota / Radiopostaja Mir Međugorje
