Talijanska katolička novinska agencija SIR (Servizio Informazione Religiosa) objavila je 17. srpnja razgovor s Papinim posebnim izaslanikom za Međugorje i voditeljem pastorala hodočasnika mons. Henrykom Hoserom.
„Međugorje je mjesto velike molitve i obraćenja po molitvi, ispovijedi i pokori. Viđenja (Gospe) nisu toliko važna već činjenica da je ovo mjesto susreta s Majkom Božjom“, rekao je kard. Stanislaw Dziwisz, nadbiskup Krakova u miru i od 1966. do 2005. posebni tajnik Karola Wojtyle (pape Ivana Pavla II.) koji je početkom srpnja posjetio to mjesto u Bosni i Hercegovini gdje već 40 godina šest vidjelaca tvrdi da osjećaju Marijinu prisutnost koja svakodnevno ostavlja poruke, koje Sveta Stolica još nije službeno priznala, navodi se u uvodnom tekstu uz intervju s mons. Hoserom.
Papin izaslanik za Međugorje je u razgovoru za SIR, primijetio da, iako postoje „oprečna mišljenja u vezi s navodnim viđenjima“, potrebno je „doživjeti stvarnost Međugorja“ koje je “mjesto razmišljanja i molitve, susreta i dijaloga s Gospodinom“.
Na novinarski upit jesu li se poruke Međugorja u pandemiji promijenile, mons. Hoser je odgovorio: „Poruka Međugorja je uvijek aktualna jer je to poziv na obraćenje, na mir, na povratak Bogu upućen ljudima koji više ne mole i koji više nemaju izravan kontakt s našim Stvoriteljem i Otkupiteljem. Taj je poziv na pokoru, obraćenje i sakramentalni život, rekao bih, sve važniji. I svećenici koji slave na tome mjestu, u svom pastoralnom radu stavljaju naglasak upravo na te aspekte. U Međugorju se mnogi uistinu obraćaju u dubini svog srca, mnogo je primjera ponovnog buđenja zvanja, promjene života. Pandemija, dakle, nije promijenila ništa, osim broja prisutnih, jer su mnogi ljudi spriječeni u ostvarenju svoje želje da tamo osobno dođu“.
Govoreći o obilježavanju 40. obljetnice međugorskog fenomena, mons. Hoser je u razgovoru za SIR rekao da unatoč ograničenjima koja su uvedena zbog zaustavljanja širenja pandemije koronavirusa, proslave obljetnice u Međugorju „bile su vrlo svečane.
Mnogi hodočasnici stigli su uglavnom iz Bosne i Hercegovine, ali i iz susjedne Hrvatske. Bilo je i 50 autobusa s poljskim hodočasnicima, te brojni autobusi s hodočasnicima iz Ukrajine. Dan 25. lipnja proživljen je na duboko duhovan način, pa i zato što je za cijelu međugorsku biskupiju to bila prilika da se prisjeti važnih trenutaka iz svoje povijesti“.
U Međugorje, koje je prije pandemije posjećivalo tri milijuna hodočasnika godišnje, hodočasnici ponovno počinju stizati. Trenutno najveće skupine dolaze iz istočnih zemalja. No, sigurno će brojne uskoro početi pristizati i iz Francuske i Njemačke, Italije, rekao je mons. Hoser.
Na pitanje što ljude privlači u Međugorje, mons. Hoser odgovara: Ovdje ne nudimo hodočasnicima natprirodne stvari. Zajedno molimo krunicu, slavi se euharistiju, a zatim se ljudima daje kruh svagdanji, što Crkva čini tisućljećima. Nakon euharistije često se čita molitva za ozdravljenje. Ništa posebno. Mnogi hodočasnici u Međugorju ponovno otkrivaju klanjanje Presvetom Oltarskom Sakramentu na završetku kojeg ljudi obično plješću. I taj je pljesak nekako postao prepoznatljivi znak Međugorja. Često na Zapadu, zbog sve veće sekularizacije, crkve nalikuju duhovnoj pustinji. U Međugorju je drugačije, i upravo zato pozivam sve da dođu ovamo, poručio je Papin izaslanik za Međugorje u razgovoru za agenciju SIR.
IKA
