Premda je na zavodu trenutačno 175.800 nezaposlenih, poslodavcima u turističkom sektoru to ništa ne znači.
Od čitave te “vojske” ljudi bez posla i stalnih prihoda, hotelijeri i ugostitelji sebi ne mogu osigurati sezonsku radnu snagu. Znači li to da ih mizerno plaćaju i da im, općenito, nude loše uvjete, možemo samo nagađati, no činjenica je da su se poslodavci našli u problemu. Prema informacijama koje su izišle u javnost, duž obale trenutačno nedostaje više od 9000 sezonaca, a neki tvrde da je ta brojka i veća.
Zanimljivo je da iz Hrvatske udruge poslodavaca (HUP), preciznije njihovog Udruženja ugostiteljstva i turizma ovakav podatak ne potvrđuju, ali ni ne demantiraju. O ovoj temi, premda bi to njihovim članovima bilo u interesu, uopće ne žele konkretno razgovarati jer drže da bi im to, sad kad je već startala turistička sezona, samo naštetilo?!
Doznali smo, međutim, da je HUP, u suradnji s Obrtničkom komorom, u procesu izrade kvota za uvoz strane radne snage, sukladno potrebama u ugostiteljstvu i turizmu. Primjera radi, konobara se na ovaj način traži tisuću, sobarica 620, kuhara 500, servirki 180… Pretpostavka je kako će se, s obzirom na najave o novim investicijama u turizmu i hotelskim objektima koji će biti otvoreni sljedeće godine, te potrebe samo još povećavati, piše Slobodna Dalmacija.
Nekvalitetan kadar
Da je voda došla do grla kad je u pitanju manjak radne snage potvrđuje nam i Eduard Andrić, predsjednik Sindikata turizma i usluga Hrvatske.
– Prema mojim procjenama trenutačno nedostaje 10.000 sezonaca, od čega tek 10 posto u Istri jer se tamošnji poslodavci na vrijeme pripreme, a 90 posto u ostatku države. Ne čudi me što HUP ne izlazi otvoreno s tim podacima jer je sezona počela, hotelijeri već imaju ugovore s agencijama i ne bi baš bilo zgodno da se sazna kako fali radne snage. Ove kvote za strance oni izrađuju svake godine, a mi ih uvijek iznova rušimo jer dajemo prednost domicilnom radniku koji bi i poslodavcu trebao biti najisplativija opcija. Naši hotelijeri i ugostitelji morali bi, međutim, shvatiti da plaće koje daju definitivno nisu motivirajuće – kaže Andrić.
Sezonci u sektoru turizma; konobari, kuhari, prodavači, sobarice, čistačice, kuhinjski radnici, recepcionari…, mjesečno u prosjeku zarade 4.200 kuna. Tko bi, kaže sindikalist, radio za to ako još mora platiti i hranu i smještaj…
– Slavonci definitivno ne, oni su otišli u Njemačku ili Irsku gdje kao radnici uživaju sva prava, dobivaju trinaestu plaću i slično. U HUP-u su valjda svjesni kako ni Bosance više neće tako lako privući jer i oni znaju da će puno bolje proći ako odu na sezonski rad u, primjerice, Austriju… Ostaju nam tako Bugari i Rumunji, koji se nisu pokazali kao osobito kvalitetna radna snaga. Gosti koji dođu u Hrvatsku počeli su primjećivati nekvalitetan kadar koji ih poslužuje, a to je ogroman minus za naš turizam – drži Eduard Andrić.
Sezonac koji radi u Hrvatskoj u velikoj je neizvjesnosti, između ostalog, i zato što radi na određeno vrijeme, a ugovori se ponekad produžuju mjesec za mjesecom.
Padanje s nogu
– Ako krivo pogleda poslodavca, leti, i to bez ikakve odštete… Imamo 50 novih hotela i 800 milijuna eura investicija, a broj stalno zaposlenih u turizmu stalno pada. Upozorio sam na ovaj problem i resornog ministraGarija Cappellija i ponudio mu jedno rješenje koje je on prihvatio. Naime, predložio sam mu da u Pravilnik o kategorizaciji hotela uvrsti stavku prema kojoj bi u hotelu na neodređeno vrijeme moralo biti onoliko osoba koliko ima ležajeva. Na taj bismo način podigli kvalitetu hrvatskog turizma – govori čelnik Sindikata, kojeg pitamo kako će se ove sezone riješiti problem nedostatka sezonaca budući da on navodi kako se HUP-ove kvote za uvoz radne snage neće realizirati.
– Riješit će se kao i svake godine, i to tako da se teret posla svali na onu manjinu stalno zaposlenih koja će raditi i po 12 sati dnevno, bez slobodnih dana… Kad završi sezona, doslovce će padati s nogu, a niti jedan sat koji su odradili prekovremeno neće im biti plaćen – tvrdi Andrić.
