Povodom Svjetskog dana dijabetesa, koji se od 1991. godine obilježava svakog 14. studenoga na rođendan kanadskog znanstvenika Sir Fredericka Bantinga, gost Dnevnika Televizije Herceg-Bosne kod urednika i voditelja Damira Bliznaca bio je prof. dr. sc. Danijel Pravdić, dr. med., specijalist internist te subspecijalist endokrinolog i dijabetolog.
Banting je zajedno s Charlesom Bestom, uz suradnju Johna Macleoda i Jamesa Collipa, 1921. godine izolirao inzulin koji je početkom 1922. godine prvi put uspješno primijenjen u liječenju ljudi, čime je šećerna bolest iz nekada smrtonosnog stanja pretvorena u kroničnu bolest koja se može kontrolirati.
Ovogodišnji moto obilježavanja stavlja naglasak na rano djelovanje kod šećerne bolesti, a gost Dnevnika istaknuo je kako je prevencija iznimno važna, osobito kod tipa 2, gdje se pravodobnim prepoznavanjem rizičnih faktora pojava bolesti može značajno odgoditi ili u potpunosti spriječiti.
“Uvidjelo se da veliki broj pacijenata nema dijagnozu. Oni imaju šećernu bolest, ali nisu svjesni toga i ne liječe se, tako da kada se postavi dijagnoza već bude na neki način kasno zbog određenih komplikacija koje se tada dogode“, naglasio je dr. Pravdić. Dodao je kako je Svjetska zdravstvena organizacija prije nekoliko godina postavila cilj da se udio dijagnosticiranih pacijenata poveća na 80 posto, dok procjene Međunarodne dijabetičke federacije pokazuju da čak 252 milijuna ljudi u svijetu uopće ne zna da boluje od ove bolesti.
Komentirajući dojam da je broj oboljelih u stalnom porastu, dr. Pravdić ocijenio je kako je to rezultat kombinacije stvarnog porasta učestalosti bolesti, dostupnosti različitih dijagnostičkih postupaka te veće svijesti građana. Iako je sama dijagnoza jednostavna i svodi se na mjerenje razine šećera u krvi, građani se danas češće odazivaju na sistematske i kontrolne preglede, zbog čega se veći broj slučajeva otkriva upravo na taj način.
Prepoznavanje simptoma i razlika između tipa 1 i tipa 2
Budući da simptomi u početku mogu biti prikriveni, pacijenti često odgađaju odlazak liječniku. Među uobičajenim simptomima javljaju se umor, poremećaji vida i učestale infekcije, dok klasični, alarmantni znakovi zahtijevaju hitan liječnički pregled.
“Gubitak težine, pojačano žeđanje ili pojačana glad su već neki alarmantni simptomi kada se obvezno treba javiti na pregled. Recimo, ako imate osobu koja je u nekih par mjeseci izgubila desetak do petnaest kilograma, svakako treba provjeriti radi li se tu i o šećernoj bolesti”, upozorio je dr. Pravdić.
Pojasnio je kako uz nekoliko dodatnih oblika postoje dva temeljna tipa dijabetesa. Tip 1 je autoimuna bolest koja nastaje zbog nedostatne količine inzulina, najčešće se javlja kod mlađih osoba i obuhvaća do deset posto oboljelih. S druge strane, tip 2 čini oko 90 posto svih slučajeva, obično se pojavljuje u starijoj životnoj dobi, a primarni poremećaj je nedovoljno djelovanje inzulina. Glavni rizični čimbenici za razvoj tipa 2 su povećana tjelesna masa, manjak tjelesne aktivnosti i pretjeran unos ugljikohidrata.
Na pitanje koji je oblik opasniji, dr. Pravdić istaknuo je kako se uvjetno rečeno opasnijim može smatrati tip 1. Budući da se javlja u mlađoj dobi i teže se kontrolira, pacijenti su znatno duže izloženi bolesti, što produžuje vremenski okvir i povećava rizik od razvoja komplikacija.
Suvremena tehnologija, dostupnost senzora i prevencija
Dijabetes je kronična bolest koja zahtijeva stalnu terapiju, no dr. Pravdić napominje kako su u posljednjih sedam do osam godina ostvareni veliki pomaci u liječenju i tehnologiji regulacije šećera, prvenstveno zahvaljujući inzulinskim pumpama i senzorima. Bolest se danas može jako dobro kontrolirati i nije teška kao nekada, ali se i dalje ne smije zanemariti.
Senzori za mjerenje razine glukoze postali su standardni uređaji koji prolaze stroga testiranja i odobrenja nadležnih agencija, zbog čega su njihova točnost i preciznost neupitne za pacijente i liječnike pri određivanju terapije. Ključni problem u Bosni i Hercegovini ostaje njihova dostupnost na teret zdravstvenog osiguranja. Dok pacijenti s dijabetesom tipa 1 ostvaruju pravo na senzore, oboljeli od tipa 2 moraju ih sami kupovati.
“Dobrim dijelom pratimo svjetske trendove, a ono što je ovdje kod nas malo kompleksno jest zdravstveni sustav koji je podijeljen na naše županije, tako da svaka županija ima na neki način različite lijekove ili pomagala za šećernu bolest dostupne pacijentima. Nešto što je dostupno u jednoj županiji, u drugoj nije, a radi se o svega par kilometara od jednog mjesta do drugog, što dovodi do apsurdnih situacija”, kazao je dr. Pravdić, zaključivši kako je većina suvremenih lijekova i uređaja ipak prisutna na domaćem tržištu, ali dio njih pacijenti moraju financirati vlastitim sredstvima jer nisu na listama zavoda.
Na kraju razgovora dr. Pravdić uputio je savjet gledateljima o tome kako spriječiti pojavu bolesti kod onih oblika na koje se može utjecati. Naglasio je važnost izbjegavanja brze prehrane, održavanja zdrave tjelesne mase i redovite fizičke aktivnosti, kao i potrebu za kontrolom razine šećera u krvi kod osoba koje dugotrajno uzimaju određene lijekove. Riječ je, zaključio je, o osnovnim i jednostavnim životnim navikama koje mnogi često zanemaruju, a mogu uvelike pomoći u očuvanju zdravlja.
