Među brojnim potresnim pričama iz Vukovara, jedna fotografija posebno dira u srce. Na njoj mladi hrvatski branitelj Saša Đuđar u naručju drži i nježno ljubi svoju tek rođenu kćerkicu Emiliju. Bio je to jedan od njihovih posljednjih zajedničkih trenutaka. Samo nekoliko dana poslije Saša je odveden na Ovčaru, gdje je ubijen. Imao je tek 23 godine.
U danima kada se prisjećamo 35. obljetnice pada Vukovara, grada heroja, ponovno oživljava priča o ljubavi jednog oca, njegovoj novorođenoj djevojčici i tragediji koja je zauvijek obilježila jednu obitelj. Saša Đuđar rođen je 5. ožujka 1968. godine u Vukovaru. Kada je započela agresija na Hrvatsku, stao je u obranu svojega grada, ne sluteći da nikada neće dočekati miran život sa suprugom Sanjom i njihovim djetetom.
Život rođen usred ratnog pakla
Dok su Vukovar svakodnevno razarale granate, u podrumima vukovarske bolnice odvijala se borba za svaki ljudski život. U takvim je uvjetima 29. listopada 1991. godine Sanja Đuđar rodila djevojčicu Emiliju. Bila je jedna od trinaest beba rođenih u vukovarskoj bolnici tijekom ratnih stradanja. Za mladog branitelja Sašu, koji je i sam bio ranjen, rođenje kćeri predstavljalo je neizmjernu sreću usred tragedije koja je pogodila njegov grad. Dana 18. studenoga 1991. godine britanski novinar Michael Nicholson sa svojom je ekipom zabilježio prizore iz vukovarske bolnice. Među njima je bio i trenutak u kojem Saša drži svoju dvadesetak dana staru djevojčicu te je nježno ljubi u nosić. Pokraj njih stajala je majka Sanja. Taj kratki trenutak roditeljske ljubavi ostao je trajno zabilježen kamerom, a snimka je postala jedan od najpotresnijih simbola stradanja Vukovara.
Nakon pada Vukovara pripadnici JNA i srpskih snaga ušli su u bolnicu te započeli odvajanje ranjenika, branitelja i civila. Među odvedenima bio je i Saša Đuđar. Od supruge Sanje i tek rođene Emilije odvojen je zauvijek. Odveden je na Ovčaru, gdje je zajedno s brojnim drugim zarobljenicima ubijen u jednom od najstrašnijih zločina Domovinskog rata. Njegovi posmrtni ostaci poslije su pronađeni u masovnoj grobnici na Ovčari. Prepoznat je i po džemperu koji je nosio na snimci sa svojom djevojčicom. Uz njegovo tijelo pronađen je i zlatni lančić s imenom njegove supruge Sanje. Saša Đuđar pokopan je 3. ožujka 1997. godine na zagrebačkom Mirogoju, u Aleji hrvatskih branitelja.
Sudbina malene Emilije nije prestala biti teška završetkom rata. Djevojčica koja je postala simbol nade usred ratnog razaranja nikada nije dobila priliku upoznati svojega oca. Njezina majka Sanja preminula je kada je Emilija imala samo 13 godina. Brigu o njoj preuzela je baka, koja joj je godinama bila najveći oslonac. U razgovoru za Slobodnu Dalmaciju u studenome 2025. godine Emilija je, tada 34-godišnjakinja, ispričala svoju životnu priču. Otkrila je da je u međuvremenu izgubila i voljenu baku, ali da je danas majka dvoje djece te da joj vlastita obitelj pruža snagu i sreću. Govoreći o ocu, istaknula je koliko joj nedostaje mogućnost da ga je barem jednom upoznala i zagrlila. Unatoč boli, na njega je iznimno ponosna jer zna da je svoj život dao braneći domovinu.
Fotografija koja nas podsjeća na cijenu slobode
Trideset i pet godina nakon pada Vukovara, prizor mladog Saše Đuđara s kćerkicom Emilijom u naručju i dalje izaziva snažne emocije. U samo nekoliko sekundi snimke sačuvano je ono što rat nije uspio uništiti – očinska ljubav. Saša nikada nije dočekao prve korake svoje djevojčice, njezin prvi dan škole, rođendane ni trenutke u kojima bi joj kao otac bio najveća podrška. Emilija je odrasla bez njegova zagrljaja, ali s uspomenom na čovjeka čija je žrtva postala dijelom povijesti Vukovara.
Priča o Saši i Emiliji Đuđar nije samo priča o jednom ocu i njegovoj kćeri. To je priča o tisućama obitelji kojima je rat oduzeo najmilije, o djetinjstvima koja nikada nisu bila ista i o ljubavi koja ostaje čak i onda kada ljudi više nisu među nama.
Zato se, dok se prisjećamo žrtve Vukovara, prisjećamo i Saše Đuđara – mladog oca čiji je posljednji zabilježeni poljubac kćeri ostao simbol ljubavi, boli i neizmjerne žrtve.
Neka imena vukovarskih heroja i njihove životne priče nikada ne budu zaboravljeni.
Izvori: Slobodna Dalmacija, Jabuka.tv, Direktno.hr.


