Dok su njezini vršnjaci razmišljali o školi i dječjim igrama, Sandra Horvat sa samo 14 godina uzela je oružje u ruke i stala u obranu Vukovara. Njezina životna priča svjedoči o hrabrosti, gubitku i teškim posljedicama koje rat ostavlja i desetljećima nakon završetka.
Sandra Horvat, među suborcima poznata pod nadimkom „Mišur mali“, smatra se najmlađom braniteljicom Vukovara. U obranu grada uključila se 1991. godine, kada je imala tek 14 godina. Sudjelovala je u ratnim zbivanjima u Vukovaru, proboju iz grada, a poslije je prošla i bojišta u Slavoniji te na Kupresu. Njezina odluka da se pridruži braniteljima došla je nakon teških osobnih tragedija. Obiteljska kuća bila joj je uništena, a presudan trenutak bila je pogibija njezina oca. Tada je odlučila da više neće ostati po strani.
Djevojčica među braniteljima
Kako je ispričala u ranijem razgovoru za Dnevno.hr, koji je prenio portal Međugorje-info, njezin dolazak među branitelje u početku je izazvao nevjericu. Bila je dijete, a uz to i djevojčica u okruženju odraslih vojnika. Ipak, ubrzo je naučila rukovati različitim vrstama oružja te je, prema vlastitom svjedočanstvu, dobila i zahvalnicu za vještinu u rukovanju minobacačem. Tijekom Domovinskog rata provela je oko 1.700 dana u borbenom sektoru i stekla čin narednika. Njezin suprug je vukovarski branitelj Josip Horvat, poznat pod nadimkom Mađar, koji je tijekom rata tri puta ranjen. Zajedno imaju dvoje djece.
„Imam PTSP, ali nemam vremena za njega“
Iako je rat davno završio, Sandra otvoreno govori o psihološkim posljedicama koje su ostale. U svojem svjedočanstvu istaknula je kako se, uz ratna sjećanja, svakodnevno suočavala s obiteljskim obvezama, financijskim problemima i izazovima života nakon rata. Posebno je upozorila na položaj hrvatskih braniteljica, čije se ratne traume i problemi, prema njezinu mišljenju, često nedovoljno prepoznaju. Gubitak oca, stradanja kojima je svjedočila i godine provedene na bojištima ostavili su dubok trag u njezinu životu.
Priča koja se ne smije zaboraviti
Sandra je u razgovoru izrazila i nezadovoljstvo odnosom prema hrvatskim braniteljima, naglašavajući kako ratne posljedice nisu uvijek vidljive kroz tjelesne ozljede. Unatoč svemu što je proživjela, istaknula je svoju ljubav prema Hrvatskoj i ponos na sudjelovanje u njezinoj obrani. Uoči 35. obljetnice pada Vukovara, njezino svjedočanstvo još je jedan podsjetnik na sudbine ljudi koji su 1991. godine branili grad.
Priča Sandre Horvat posebno je potresna jer govori o djevojčici koja je, umjesto bezbrižnog odrastanja, upoznala strahote rata. Njezino svjedočanstvo podsjeća da se iza svake ratne priče kriju ljudske sudbine, gubici i sjećanja koja ne blijede.
Izvor: Međugorje-info


