Prije društvenih mreža, pametnih telefona i interneta, postojala je jedna posebna bilježnica koja je među učenicima bila prava mala senzacija – školski leksikon. U njemu su se otkrivale simpatije, dijelile tajne i zapisivale uspomene koje mnogi čuvaju i danas.
Nekada su školski hodnici i učionice imali svoje male tajne. Među školskim knjigama i bilježnicama često se skrivao leksikon, šarena bilježnica ispunjena pitanjima na koja su odgovarali prijatelji iz razreda, susjedi i školske simpatije.
Gotovo svatko tko je odrastao tijekom osamdesetih, devedesetih ili početkom dvijetisućitih godina sjeća se tih posebnih bilježnica koje su putovale iz ruke u ruku.
Tko ti je simpatija? Pitanje koje se najviše iščekivalo
Svaki leksikon imao je svoja pravila, ali pitanja su uglavnom bila slična.
Kako se zoveš? Kada si rođen? Koja ti je najdraža boja? Koju glazbu slušaš? Tko ti je najbolji prijatelj?
Ipak, jedno je pitanje uvijek izazivalo najviše znatiželje: „Tko ti je simpatija?”
Neki su hrabro napisali ime, drugi samo početno slovo, a bilo je i onih koji su odgovorili da je to tajna.
Posebno se iščekivalo kada će leksikon ispuniti osoba koja nam se sviđala. Tada su se odgovori čitali nekoliko puta, tražili skriveni znakovi i pokušavalo otkriti krije li se iza napisanih riječi nešto više od prijateljstva.
Bilježnica koja je povezivala cijeli razred
Leksikoni su se nosili u školskim torbama, posuđivali tijekom odmora i vraćali nakon nastave. Ponekad se na red za ispunjavanje čekalo danima.
Neki su bili jednostavne bilježnice, dok su drugi bili posebno ukrašeni crtežima, naljepnicama, srcima i šarenim olovkama.
Na njihovim stranicama nisu se nalazili samo odgovori. Prijatelji su ostavljali poruke, posvete i male crteže, a ponegdje bi se našla i poneka šala na račun vlasnika leksikona.
Bilo je to vrijeme kada se prijateljstvo nije potvrđivalo lajkovima i komentarima, nego rukom napisanim riječima.
Uspomene koje su ostale sačuvane
Danas mnogi od tih leksikona možda još uvijek stoje u starim ladicama, kutijama ili među školskim uspomenama.
Njihove stranice s vremenom su požutjele, ali rukopisi školskih prijatelja ostali su isti. Dovoljno je otvoriti jednu stranicu i ponovno se prisjetiti školskih klupa, velikih odmora, prvih simpatija i bezbrižnih dana.
Posebnu vrijednost imaju oni leksikoni u kojima su ostali zapisi prijatelja s kojima se godinama nismo vidjeli. Nekoliko jednostavnih rečenica danas može probuditi uspomene na cijelo jedno razdoblje života.
Danas imamo društvene mreže, a nekada smo imali leksikon
Današnje generacije odrastaju uz mobitele, poruke i društvene mreže. Fotografije i uspomene čuvaju se digitalno, a odgovori na mnoga pitanja mogu se pronaći na nečijem profilu.
Nekada je, međutim, trebalo skupiti hrabrosti i nekome pružiti leksikon, posebno ako je među pitanjima bilo i ono o simpatiji.
Možda su upravo zato te obične bilježnice ostale tako posebne. U njima nije bilo savršenih fotografija ni uređenih profila, nego iskrenih, duhovitih i ponekad pomalo sramežljivih odgovora.
A sada jedno pitanje za sve naše čitatelje: Sjećate li se svojih školskih leksikona? Jeste li imali svoj i čuvate li ga još uvijek?
Možda se upravo u nekoj ladici nalazi bilježnica koja čuva najljepše uspomene na školske dane u Brotnju.
