Nakon tri dana hoda, molitve, umora, uspona i nevjerojatnog zajedništva, hodočasnici koji su krenuli iz Međugorja stigli su u Ramu, završivši peto zavjetno hodočašće „Od Gospe do Gospe“.
Put od Međugorja do Rame vodio ih je preko Širokog Brijega, Izbična i Blidinja, sve do Podbora i Šćita. Svaki dan započinjao je rano ujutro, a iza hodočasnika ostajali su deseci kilometara, umorne noge, ali i sve veća radost kako se približavao cilj.
Na putu su se hodočasnici zaustavljali na molitvu i svetu misu, a posebno snažni trenuci bili su dolazak do Gospe Snježne na Blidinju te konačni ulazak u Ramu.
Ipak, ono što će mnogima možda još više ostati u sjećanju jest nevjerojatno gostoprimstvo ljudi kroz cijeli put.
Gotovo gdje god bi hodočasnici prolazili, ljudi su ih dočekivali otvorena srca. Iznosili su vodu, sokove, kavu i hranu, nudili odmor i smještaj te činili sve kako bi hodočasnicima olakšali njihov put.
Zato posebna zahvala ide svima koji su na bilo koji način bili dio ovog hodočašća – svima koji su otvorili vrata svojih domova, ponudili smještaj, pripremili obrok, donijeli čašu vode ili jednostavno zastali uz cestu i poželjeli hodočasnicima sretan put.
Upravo su ti mali znakovi pažnje pokazali koliko jedno hodočašće može povezati ljude.
Posebno priznanje zaslužuju i Luca i Dinko, koji su prije pet godina pokrenuli ovu zavjetnu priču i koji je već petu godinu s velikom ljubavlju organiziraju i vode. Ono što je započelo kao hodočašće manje skupine ljudi danas iz godine u godinu raste i okuplja sve više hodočasnika.
Veliku ulogu imali su i svi oni koji su brinuli o logistici i tijekom cijelog puta bili na raspolaganju hodočasnicima.
Svi su, hvala dragom Bogu, stigli živi i zdravi, bez ozbiljnijih problema. Put je prolazio preko zahtjevnih planinskih predjela, a hodočasnici su na jednoj dionici prošli i u blizini područja zahvaćenog požarom, no sve je prošlo sigurno i bez poteškoća.
Neke stvari čovjek može osjetiti tek kada se žrtvuje
Možda je upravo to najveća poruka ovakvog hodočašća. U vremenu u kojem svi tražimo lakši, brži i jednostavniji put, hodočašće čovjeka podsjeti da najvrjednije stvari često dolaze kroz žrtvu.
Treba ustati prije zore. Treba napraviti još jedan korak kada noge govore da više ne mogu. Treba pomoći čovjeku pokraj sebe i onda kada si i sam umoran.
A onda, negdje putem, čovjek shvati da više ne broji kilometre.
Počne brojiti susrete, molitve, zagrljaje, ljude koje je upoznao i trenutke koje će pamtiti cijeli život. Na kraju se više ne govori o bolnim nogama i umoru.
Govori se o Gospi.
O vjeri.
O prijateljstvu.
O ljudima.
O onome što je svatko nosio u svome srcu dok je hodao.
I upravo je to osjećaj koji se teško može prenijeti riječima. To jednostavno treba doživjeti.
Od Gospe do Gospe – veza koja je iz godine u godinu sve jača
Posebna vrijednost ovoga hodočašća je i veza između Rame i Međugorja.
Ramci već tradicionalno hodočaste u Međugorje, dok hodočasnici iz Hercegovine za Malu Gospu odlaze prema Rami.
Jedni drugima dolaze.
Jedni druge dočekuju.
Jedni drugima otvaraju vrata.
I svi hodaju s istom vjerom i pod istim Gospinim plaštem.
Zato „Od Gospe do Gospe“ više nije samo naziv jednog puta.
To je zavjet.
Prijateljstvo.
Zajedništvo.
I tradicija koja iz godine u godinu raste.
A nakon ovogodišnjeg hodočašća teško je sumnjati da će sljedeće godine hodočasnika biti još više.
Postoje hodočašća nakon kojih se čovjek vrati kući – ali više nije potpuno isti čovjek.
„Od Kraljice Mira u Međugorju do Majke od Milosti – Gospe Ramske.“
www.brotnjo.info
