Pokop zemnih ostataka, Ilije Buljana
Gornji Veliki Ograđenik, 18. kolovoza 1909. – Montevideo, 1. lipnja 1981.; Podišta, 4. kolovoza 2026.)
Draga rodbino, dragi prijatelji, okupili smo se ovdje, na starom groblju u Podištima, kako bismo oživjeli i završili jednu životnu priču, pokopali zemne ostatke Ilije Buljana, trećeg sina Pere i Jele rođene Prskalo. S nepunih 20 godina, davne 1929. g. Ilija je otišao iz rodne Hercegovine u daleki i nepoznati svijet Južne Amerike: tuđi ljudi, jezik, običaji, teška životna situacija i snovi o povratku. Jedina veza s rodnom grudom i obitelji bila su pisma koja su putovala mjesecima. Otvarala su se sjetno, suznih očiju i drhtavim rukama. Donosila su mirise rodnog kraja, snagu bure, okus grožđa i vina, zvukove gange i bećarca. Sigurno su izazivala nostalgiju i čežnju za povratkom na djedovinu. U Psalmu 139. stoji: “Bože, sve bješe zapisano u knjizi tvojoj: dani su mi određeni dok još ne bješe ni jednoga.” Ilija Buljan rođen je 18. kolovoza 1909. u Gornjem Velikom Ograđeniku. U Urugvaj je došao 1929. godine. Najprije je radio kao vozač kamiona, kasnije u državnoj službi zaduženoj za opskrbu stanovništva pitkom vodom. Ilija se u Montevideu vjenčao 1. veljače 1958. s Hrvaticom Marijom Soldo, rođenom Juričić, podrijetlom iz Čitluka, koja je bila udovica s dvoje male djece: Jelom i Ivanom. Njih i svoja dva sina Pedru Petra i Antonia Gabriela odgojili su u katoličkom duhu. U obitelji Buljan, koja se 80-ih godina 20. stoljeća preselila u Argentinu, njegovala se ljubav prema rodnom Brotnju i hrvatskom identitetu, što potvrđuje Ilijina želja da mu se, dok je bio u poodmakloj životnoj dobi, pošalje bočica vode iz stare čatrnje, jedan hercegovački kamen i koji grumen zemlje na kojoj su preci uzgajali duhan i vinovu lozu. Dragi Ilija, prošlo je 45 godina od tvoje smrti 1. lipnja 1981. u Urugvaju. Ljubav ne prestaje s odlaskom niti uspomene i sjećanja s vremenom. S tobom se danas sa zahvalnošću opraštamo dostojanstveno: ljudski – tužna srca i sa suzama u očima, kršćanski – s molitvom i vjerom u život vječni i ponovni susret. Dragi naš Ilija, onako kako si želio, vraćamo tvoje posmrtne ostatke tvome hercegovačkom kršu, tvojoj voljenoj zemlji, zemlji tvojih roditelja – u očev grob. Neka ti je laka hrvatska zemlja i mir duši tvojoj. Počivao u miru Božjem!
Tim se riječima od pok. Ilije oprostila rodbina na Podištima. Na posljednji ispraćaj došlo je četrnaest članova njegove obitelji iz Argentine, Sjedinjenih Američkih Država i iz Italije.
Neki su već dolazili u Hercegovinu, a nekima je to bio prvi posjet djedovu i pradjedovu zavičaju. Na tom dirljivom događaju upoznavanje s Ilijiim potomcima sve su nazočne preplavile snažne emocije, suze, sjeta, zajedništvo, zahvalnost. S vremenom se nadaju ponovnom susretu i zbližavanju. Obred pokopa vodio je fra Branimir Novokmet, čerinski župni vikar. Težak Ilijin životni put bez povratka u rodni kraj samo je jedna od brojnih priča i sudbina hrvatskog naroda u iseljeništvu tijekom 20. stoljeća.
Svoje životne križeve nosili su tiho, strpljivo, dostojanstveno. Mnogo je grobova na svim kontinentima na kojima se pale trobojne svijeće i izgovaraju molitve na najdražem hrvatskom jeziku.
Laka im zemlja u kojoj počivaju i vječni pokoj.
www.brotnjo.info
