Danas slavimo Veliku Gospu, blagdan kojim se obilježava Marijino uznesenje na nebo. To je ujedno najveći blagdan posvećen Majci Božjoj, iako je riječ o najmlađoj od četiri dogme koje je Crkva tijekom svoje povijesti definirala o Isusovoj Majci.
Marija je, naime, kao Bogorodica točno određena na Efeškom saboru 431., što je potvrdio tek Kalcedonski sabor 451., kada je službeno prihvaćeno i vjerovanje o njezinu djevičanstvu (Blažena Djevica Marija) predloženo na Carigradskome saboru 381. godine.
Gotovo 1500 godina kasnije papa Pio IX. bulom “Ineffabilis Deus” proglasio je 1854. dogmu da je Marija i bezgrešno začeta. Bilo je potrebno još jedno stoljeće do službenog proglašenja da je uznesena na nebo. Tu dogmu definirao je tek 1950. bulom “Munificentissimus Deus” papa Pio XII. To, međutim, ne znači da se tek od tada slavi Uznesenje Marijino na nebo, jer iako kanonski tekstovi nisu zabilježili taj događaj, usmena predaja prisutna je u liturgiji, apokrifnim evanđeljima, teološkim komentarima i legendama još od najranijih stoljeća kršćanstva.
Od četvrtog stoljeća to se pitanje uznesenja duha i tijela Marijina, koje potvrđuje konačnu čovjekovu svrhu da bude dionikom Božje slave, stalno pojašnjavalo.
U BiH Velika Gospa slavi se u brojnim mjestima. Posebno je svečano danas u Širokom Brijegu, Posušju, Međugorju, a Blažena Djevica Marija nebeska je zaštitnica i Kreševa, Rame-Šćita, Stupa (Sarajevo), Uskoplja, Suhog Polja, Doca kod Travnika, Osove, Koraća, Breški (Tuzla), Komušine (Kondžilo), Tolise, Goranaca, Nevesinja, Prisoja, Seonice, Gradca, Trebinja, Dračeva, Ivanjskog, Banje Luke, Sokolina, Sanskog Mosta, Doline i Jajca.
