Jučer je položen kamen temeljac za Kuću nade u Mostaru, projekt koji bi u mjesecima koje dolaze trebao pružiti dom, utočište i podršku ljudima koji u Mostar dolaze na liječenje. Iako je jučerašnji dan označio važan trenutak, on nije kraj jednog projekta, nego tek početak gradnje.
Pred nama je razdoblje rada, odricanja, novih akcija i zajedničkog truda kako bi ideja koja je dugo živjela u srcima brojnih ljudi jednoga dana postala stvaran dom za one kojima će biti najpotrebnija, zato je jučerašnji dan prije svega bio dan zahvale.
Zahvale svima koji su do sada na bilo koji način bili dio ove priče, onima koji su darovali novac, materijal, vrijeme, znanje, svoj rad, prijevoz, kontakte, ideje, podršku i možda najvažnije, svoje srce.
Voditeljica Zaklade Antonela Vučić istaknula je kako se iza jučerašnjeg polaganja kamena temeljca nalazi mnogo više od samog građevinskog projekta.
„Kamen temeljac koji smo jučer položili nije samo početak gradnje jedne kuće. On je simbol svega onoga što su ljudi do sada zajedno napravili i svega onoga što nas tek čeka. Kuća nade tek treba biti izgrađena i pred nama je još puno posla, ali najvažnije je da smo pokazali kada se ljudi okupe oko jedne dobre i plemenite ideje, ona može postati stvarnost.“
Posebnu zahvalnost Vučić upućuje ljudima koji su pomagali bez potrebe da se njihovo ime ističe.
„Od srca hvala svakome tko je pomogao. Posebno hvala onima koji su pomagali tiho, bez kamera, bez reflektora i bez potrebe da ih se javno ističe. Hvala onima koji su jednostavno pitali: ‘Što treba napraviti?’ i onda zasukali rukave. Netko je dao novac, netko svoj rad, netko materijal, netko prijevoz, netko je organizirao akciju, a netko otvorio vrata i povezao nas s ljudima koji su mogli pomoći. Svaki od tih doprinosa jednako je važan.“
Upravo takvi ljudi, ističe, čine stvarne temelje Kuće nade. Predsjednik Upravnog odbora Zaklade Svjetlo nade gospodin Marijo Primorac je istaknuo kako postoje dobra djela koja ne trebaju pozornicu. Nije važno tko je bio gdje fotografiran. Važno je tko je bio tu kada je trebalo raditi, pomoći, dati, pokrenuti i vjerovati. Kuća nade gradit će se upravo zahvaljujući takvim ljudima.
Iz Zaklade zahvaljuju i ravnatelju Sveučilišne kliničke bolnice Mostar prof. dr. sc. Anti Kvesiću, na podršci i razumijevanju važnosti projekta koji je usmjeren upravo prema pacijentima i njihovim obiteljima. Posebna zahvala upućena je i predstojnici Klinike za onkološke bolesti SKB Mostar, prim. prof. dr. sc. Ingi Marijanović, koja svakodnevno izravno svjedoči potrebama ljudi koji se liječe u Mostaru i njihovih obitelji.
„Hvala im što razumiju da čovjeku koji dolazi na liječenje nije potrebna samo zdravstvena skrb. Potrebni su mu sigurnost, blizina, podrška i osjećaj da nije sam. Kuća nade upravo bi to trebala pružiti“, poručuje Vučić.
Zahvala je upućena i fra Velimiru Mandiću, župnom vikaru na Humcu, na podršci i prisutnosti u ovoj priči, te darivanju prvostupanjskih religija sv. Leopolda Mandića koje su ugrađene u temelje kuće.
Posebno emotivan trenutak jučerašnjeg dana bio je dolazak Marije Crnogorac, žene koja se i sama suočava s bolešću, ali je unatoč vlastitoj borbi pronašla snagu doći i podržati projekt Kuće nade.
„Marijin dolazak za nas je bio više od običnog dolaska. Ona je, unatoč svojoj bolesti i svemu što i sama prolazi, pronašla snagu biti s nama. To je ono što daje pravi smisao ovoj kući, jer mi je ne gradimo zbog građevine. Gradimo je zbog ljudi. Zbog onoga koji će jednog dana doći u Mostar na liječenje i trebati mjesto na kojem će moći odahnuti, prespavati, biti uz svoje najbliže i osjetiti da nije sam.“
Iz Zaklade posebnu zahvalnost upućuju i brojnim poduzetnicima, gospodarstvenicima, prijevoznicima, obrtnicima i majstorima, kao i svima koji su organizirali različite humanitarne akcije i na druge načine pomogli da se projekt pokrene. Hvala svima koji su donirali, radili, prevozili, organizirali, povezivali ljude, ustupali svoje vrijeme i znanje, pomagali savjetom ili jednostavno širili priču o Kući nade.
„Ne postoji premali doprinos kada je cilj velik. Nekome je možda bilo lako dati određeni iznos, netko je poklonio nekoliko sati svog rada, netko je odradio prijevoz, a netko je organizirao akciju i okupio desetke ljudi. Nama je sve to jednako vrijedno jer iza svakog tog doprinosa stoji odluka da se učini nešto za drugoga.“
Jučerašnje polaganje kamena temeljca zato je tek prvi vidljivi korak.
Pred Zakladom i svim ljudima okupljenima oko Kuće nade sada je još mnogo posla. Bit će potrebno nastaviti prikupljati sredstva, organizirati nove akcije, osigurati materijal i rad te okupiti još mnogo ljudi koji će svojim doprinosom pomoći da se ova kuća izgradi. I upravo zato priča ne završava polaganjem kamena temeljca, ona sada tek dobiva svoje temelje.
„Idemo dalje. Graditi, raditi, povezivati ljude i tražiti načine da Kuća nade jednoga dana otvori svoja vrata. Hvala svima koji su bili uz nas kada nije bilo kamera, reflektora ni pljeska. Hvala onima koji su vjerovali od prvoga dana i koji će biti tu i sutra, kada ponovno bude trebalo zasukati rukave. Ovo nije projekt jednog čovjeka, jedne institucije ili nekoliko pojedinaca. Ovo je projekt ljudi i zajedništva unutar njih, zato vjerujemo da ćemo ga zajedno i završiti. Uz sve što možemo učiniti svojim rukama, svojim radom i svojim darom, oslanjamo se i na Božju providnost, vjerujući da nas ona vodi, otvara vrata tamo gdje ih sami možda ne bismo pronašli i dovodi prave ljude u pravo vrijeme. Na nama je da radimo, da vjerujemo i da ne odustanemo, a ostalo s povjerenjem predajemo Bogu. Neka ova Kuća bude naša zajednička priča, ali i svjedočanstvo da se dobro, kada se čini iz srca i s vjerom, uvijek nekako pronađe svoj put.“
