Zora Vučić iz Gornje Blatnice jučer, 9. kolovoza, proslavila je veliki životni jubilej – 100. rođendan.
Rođena je 9. kolovoza 1926. godine kao kći Stojke i Jure, a iza nje je cijelo jedno stoljeće života, ispunjeno brojnim izazovima, gubicima, ali i neizmjernom snagom, dobrotom i ljubavlju prema ljudima koji su joj bili najbliži. Svoj je život provela u rodnoj Blatnici, kraju kojem je uvijek ostala duboko privržena. Iako je život nije štedio, Zora je kroz desetljeća ostala vedra, skromna i snažna žena, kojoj je rodni kraj uvijek bio dom. Odrasla je uz braću Niku, Martina i Jozu te sestru Matiju. Međutim, njezino djetinjstvo i mladost obilježili su teški životni događaji. Drugi svjetski rat zauvijek je promijenio život njezine obitelji. Braća Niko i Martin nestali su u ratnim godinama i nikada nisu pronađeni.
Nakon očeve smrti 1954. godine, Zora je ostala živjeti s majkom Stojkom i bratom Jozom, koji su joj bili najveća podrška i oslonac. No, život joj je ponovno donio teške gubitke. Godine 1973. izgubila je brata Jozu, a sedam godina kasnije, 1980., preminula je i njezina majka. Nakon smrti majke i brata, brigu o Zori preuzeo je njezin bratić Pero Vučić, uz kojega je postala dio njegove obitelji. Nažalost, i njega je izgubila – Pero je preminuo na Zorin rođendan 1988. godine.
Nakon toga brigu o Zori preuzeli su nevjesta Anka i njezina djeca. Uz njihovu ljubav, pažnju i svakodnevnu brigu, Zora nikada nije ostala sama. Iako nikada nije zasnovala vlastitu obitelj niti je imala djece, kroz život je bila okružena ljudima kojima je svojim karakterom i dobrotom ostavila dubok trag. Svojim poštenjem, skromnošću i lijepom riječju uvijek je znala biti oslonac drugima, pomoći kada je bilo potrebno i pokazati kako se, unatoč svim životnim kušnjama, može ostati dostojanstven i snažan. A njezina posebna ljubav prema rodnoj Blatnici najbolje se vidi u jednoj anegdoti koju njezini najbliži i danas rado prepričavaju.
Kada je jednom prilikom otišla u Mostar kod nećaka i nakon dana provedenog u gradu trebala ostati još malo, Zora je jednostavno rekla: „Vratite vi mene u moju Blatnicu.“
Te riječi možda najbolje opisuju njezin odnos prema rodnom kraju. Blatnica za Zoru nikada nije bila samo mjesto u kojem je rođena i provela život – bila je njezin dom, njezina sigurnost i mjesto kojem se uvijek željela vratiti. Ove godine njezini najbliži ponovno su se okupili kako bi zajedno obilježili poseban dan i proslavili njezin 100. rođendan. Stoljeće života ispunjeno uspomenama, ljudima koje je voljela, teškim trenucima koje je izdržala i brojnim životnim pričama koje danas ostaju zapisane u sjećanju njezine obitelji.
Zori od srca želimo sretan, zdrav i blagoslovljen 100. rođendan, uz još mnogo lijepih i mirnih dana u njezinoj voljenoj Blatnici!
