U subotu, 18. travnja 2026. godine bivši pripadnici jedinice za posebne namjene MUP-a RH „Valbandon“ obilježili su 35 godina od osnivanja iste.
Tog 7. travnja 1991. godine, 385 dragovoljaca iz Hercegovine pristiglo je u „Valbandon“ u Pulu. Ovdje posebno treba istaknuti da je u to vrijeme još bila Jugoslavija, te da je od dragovoljaca pristiglih u Valbandon nastala buduća Hrvatska vojska.
Ova 35. obljetnica obilježena je u Spomen domu Tigrova u Rakitju, smještenom u blizini Zagreba. Obilježavanje je počelo hodnjom u koloni do Spomen obilježja, gdje su položeni vijenci i zapaljene svijeće za sve poginule pripadnike postrojbe, kao i na grob prvog hrvatskog predsjednika, dr. Franje Tuđmana.
U obilježavanju obljetnice, uz pripadnike postrojbe, sudjelovali su i uzvanici, a posebno valja istaknuti predstavnika Ministarstva branitelja RH i izaslanik ministra i potpredsjednika Vlade, gospodina Tome Medveda, generala Josipa Lucića, tadašnjeg zapovjednika specijalnih postrojbi MUP-a RH.
Nakon službenog dijela, obilježavanje je nastavljeno uz druženje bivših pripadnika postrojbe.
Iz općine Čitluk pripadnici jedinice za posebne namjene MUP-a RH „Valbandon“ bili su:
– Ivan Sabljić
– Stojan Musa
– pokojni Žarko Dugandžić
– Nikola Dugandžić
– Miljenko Mićo Luburić
– Mile Sušac
– Drago Korać – 100% ratni vojni invalid
Na dan Krvavog Uskrsa na Plitvicama 31. ožujka 1991. godine kada je poginuo Josip Jović, 700 polaznika 3. tečaja za policajce u Valbandonu hitno su upućeni u Policijsku upravu karlovačku jer se očekivao oružani sukob s paravojnim jedinicama Krajine i JNA s jedne strane i redarstvenih snaga MUP-a s druge strane. Tada je donesena odluka da taj tečaj prestane s daljnjim radom, a policajci su upućeni u svoje policijske postaje gdje će završiti obuku i položiti ispite. U Valbandonu na obuku hitno se poziva 385 kandidata iz Hercegovine koji su prošli liječnički pregled i proceduru prijema za redarstvenika. Zbog opasnog predratnog stanja i neizvjesne situacije u Hrvatskoj, 102 kandidata su odustala ili nisu došli u Valbandon.
Od pristiglih hrabrih domoljuba i 10 inspektora MUP-a RH formirane su 3 satnije redarstvenika sa statusom djelatnih vojnih osoba MUP-a. Iako se to službeno vodio kao tečaj za policajce, mi smo znali da to nije obuka za policajce već ratnike. U to vrijeme nismo mogli imati vojne postrojbe kao ni vojne obučne centre. Hrvatski sabor je tek 25. lipnja 91. godine donio Odluku o samostalnosti i suverenosti Republike Hrvatske. Tečajevi za policajce (u Kumrovcu, Rakitju, Pionirskom gradu i Valbandonu) su bili jedini zakonit način pripreme za formiranje Hrvatske vojske. To su bila teška vremena. Miris rata je bio svuda. Teško je bilo predvidjeti što će biti sutra. Mi smo znali što želimo: Samostalnu i neovisnu Hrvatsku. Znali smo i da će put do toga biti težak i krvav. Nažalost, bili smo u pravu. Intenzitet obuke je bio u najvećoj brzini, nije bilo odmora i slobodnog vremena, radilo se 24 sata dnevno. Nije nam bilo teško jer smo znali da su pored vjere i hrabrosti potrebna vojna znanja i vještine.
General Štab JNA-a je tražio od predsjedništva Jugoslavije odobrenje za intervenciju u Hrvatskoj. Većina članova predsjedništva to nije prihvatila, pa očekivalo se da će JNA-a napraviti državni udar. Da je došlo do intervencije JNA-a ovdje ne bi ostao čitav niti jedan zid na koji bi mogli postaviti ovu ploču, a malo bi bilo i živih koji bi je mogli postaviti.
Ovdje u Valbandonu smo bili okruženi brojnim postrojbama JNA koja je u Puli imala sve rodove vojske i najsuvremenije oružje: avione, brodove, raketne sustave, teško topništvo itd. Mi smo imali samo pješađijsko naoružanje. Odvodne vodovodne cijevi smo postavljali u zaklone kako bi susjede zavarali da imamo minobacače. Osim JNA-a bilo je i mnogo onih koji nisu željeli samostalnu i neovisnu Hrvatsku. U tim neizvjesnim i teškim vremenima, kada je većina vaših vršnjaka razmišljala gdje će i kako potrošiti slobodno vrijeme, vi ste ostavili svoje obitelji i došli braniti domovinu. Dok ste vi kvarili na prvim crtama bojišta, drugi su bili u skloništima i na rezervnim položajima gdje nije bilo ratnih djelovanja. Mnogi su kasnije postali branitelji, ali 07. travnja 1991. godine vi ste bili jedni od malobrojnih s Hrvatskim grbom na glavi i puškom na ramenu. Bili smo prva, a vjerojatno i jedina HERCEGOVAČKA BOJNA u Domovinskom ratu.
U domovinskom ratu 12 naših pripadnika je poginulo na prvoj crti bojišta, pa ćemo ih se ovom prigodom sjetiti: Lauc Žarko 24 godine, Bošnjak Mile 24, Kvesić Josip 21, Pehar Zoran 23, Čuljak Jozo 23, Šimović Božo 33, Baćak Martin 25, Perić Željko 23, Baraban Toma 25, Tokić Branko 29, Živković Drago 24 i Alilović Darko 28 godina. 80 naših pripadnika su invalidi Domovinskog rata. Broj stradalih je velik jer su naši pripadnici bili na prvim crtama bojišta 4 godine. 23 naša pripadnika su preminuli od bolesti ili nezgode.
Zbog toga ne možemo dozvoliti da Jedinica za posebne namjene Valbandon ode u zaborav. Netko je kazao: „Što nije zapisano, nakon nekog vremena, nije se ni dogodilo“. U tu svrhu danas je otkrivena spomen ploča kao pisani trag da smo postojali i na ovom mjestu bili 07. travnja 1991. godine.
Nakon završetka obuke većina pripadnika se raspoređuje u 1. i 4. brigadu Zbora narodne garde i manji broj u MUP-a. Prema dostupnim evidencijama 60 naših redarstvenika su postali vojni časnici i 41 je dočasnik.
Vi ste junaci i heroji Domovinskog rata. Nama zapovjednicima i inspektorima MUP-a je čast i ponos što smo bili dio ove postrojbe. Zbog hrabrosti i junaštva u izravnoj ratnoj opasnosti, ovu postrojbu treba predložiti Predsjedniku Republike Hrvatske za odlikovanje: Redom kneza Domagoja s ogrlicom.
