Velika subota je dan kada se Crkva zadržava kod Gospodnjeg groba te u molitvi i postu razmišlja o njegovoj muci, smrti i silasku u podzemlje, očekujući njegovo uskrsnuće. Evo što trebamo znati o Velikoj suboti!
1. Što se dogodilo na Prvu Veliku subotu?
Evo što nam o Velikoj suboti kaže sveti Luka u Evanđelju:
Dođe čovjek imenom Josip, vijećnik, čovjek čestit i pravedan; on ne privoli njihovoj odluci i postupku. Bijaše iz Arimateje, grada judejskoga, i iščekivao kraljevstvo Božje. Taj dakle pristupi Pilatu i zaiska tijelo Isusovo. Zatim ga skinu, povi u platno i položi u grob isklesan u koji još ne bijaše nitko položen. Bijaše dan Priprave; subota je svitala. A pratile to žene koje su s Isusom došle iz Galileje: motrile grob i kako je položeno tijelo njegovo. Zatim se vrate i priprave miomirise i pomasti. U subotu mirovahu po propisu. (Lk 23, 50-56)
2. Što je Isus učinio na Prvu Veliku subotu?
Poslušajmo nauk Crkve:
Česte tvrdnje Novog zavjeta da je Isus uskrsnuo od mrtvih pretpostavljaju da je on, prije uskrsnuća, bio u boravištu mrtvih. To je prvotni smisao boravka Isusova među mrtvima: Isus je, kao svi ljudi, upoznao smrt i stigao k mrtvima svojom dušom, proglašavajući Radosnu vijest duhovima koji su ondje bili zatvoreni.
Boravište mrtvih, u koje je umrli Krist sišao, Sveto pismo naziva podzemljem, Šeolom ili Hadom, jer su oni koji se ondje nalaze lišeni gledanja Boga. Upravo te svete duše, koje su čekale svog Osloboditelja u Abrahamovu krilu, Isus je oslobodio.
Isus nije sišao nad pakao da oslobodi proklete ni da razori pakao prokletstva, nego da oslobodi pravedne koji su mu prethodili. Zato je i mrtvima naviještao evanđelje (1 Pt 4,6). Silazak nad pakao jest završna faza mesijanskog poslanja Isusova – vremenski sažeta, ali neizmjerno značajna, jer njegovo otkupljenje obuhvaća sve ljude svih vremena i mjesta. (KKC 632-634)
3. Što Crkva čini na Veliku subotu?
Crkva se zadržava kod Gospodnjeg groba te u molitvi i postu razmišlja o Isusovoj muci, smrti i silasku u podzemlje, očekujući njegovo uskrsnuće. U crkvi se mogu izložiti:
- slika Krista raspetoga,
- slika Krista kako leži u grobu ili silazi u podzemlje,
- slika Blažene Djevice Marije žalosne.
Ova sabranost i šutnja priprava su za Vazmeno bdjenje – majku svih bdjenja (Sv. Augustin), kada u crkvama ponovno odjekuje: Slava Bogu na visini i uskrsni poklik Aleluja.
4. Što je Vazmeno bdjenje?
Papa Benedikt XVI. opisuje Vazmeno bdjenje kao uvod u nedjelju Kristova Uskrsa. Tijekom bdjenja:
- Crkva bdije uz novi blagoslovljeni oganj i razmišlja o Božjem obećanju konačnog oslobođenja od grijeha i smrti.
- Vazmena svijeća, simbol Krista – svjetla čovječanstva – razgoni tamu srca i duha te osvjetljuje svakoga čovjeka.
- Katekumeni primaju krštenje, sudjelujući u otajstvu Kristove smrti i uskrsnuća.
Vazmeno bdjenje ima četiri dijela:
- Služba svjetla – paljenje vazmene svijeće i procesija u crkvu, simbol Kristova uskrsnuća.
- Služba riječi – čitanja iz Starog i Novog zavjeta, pripjevni psalmi i homilija.
- Krsna služba – blagoslov krsne vode, krštenje katekumena i obnova krsnih obećanja.
- Euharistijsko slavlje – vrhunac bdjenja, prisutnost uskrslog Krista u kruhu i vinu, kršćanska pashalna gozba.
5. Služba svjetla
- Obred unošenja vazmene svijeće u mračnu crkvu simbolizira Kristovo uskrsnuće.
- Početak ovog običaja potječe iz 5. stoljeća iz Jeruzalema, a u rimskoj liturgiji uveden je kasnije.
- Svijeća se ukrašava križem, godinom, grčkim slovima alfa i omega i pet zrna tamjana.
6. Služba riječi
- Najstariji dio Vazmenog bdjenja, s čitanjima iz Knjige Izlaska, Postanka i Evanđelja.
- Danas se čita sedam starozavjetnih i dva novozavjetna čitanja.
- Nakon starozavjetnih čitanja pjeva se himan Slava Bogu na visini, uključuju se sva svjetla i zvone zvona.
7. Krsna služba
- Obred je dio Vazmenog bdjenja od 4. stoljeća.
- Uključuje blagoslov vode, krštenje i obnovu krsnih obećanja.
- Završava molitvom vjernika i škropljenjem blagoslovljenom vodom.
8. Velika subota i Euharistijsko slavlje
- Vrhunac Vazmenog bdjenja.
- Prisustvo uskrslog Krista pod prilikama kruha i vina, spomen žrtve križa.
- Pričesna antifona tumači ovo slavlje kao kršćansku pashalnu gozbu
- “Žrtvovana je Pasha naša, Krist: zato gostimo se beskvasnim hljebovima čistoće i istine, aleluja.” (1 Kor 5,7-8)
- Slavlje završava svečanim uskrsnim blagoslovom.
Izvor: bitno.net
