Hvaljen Isus i Marija! Danas je poseban dan – uočnica godišnjice Gospinih ukazanja u Međugorju, a sutra slavimo 44 godine od prvog Gospinog ukazanja. Ovaj zadnji dan devetnice želio bih završiti pozivom. Međugorje od samih svojih početaka pa do danas zove ljude i mnogi su bili pozvani, a mnogi se još uvijek i pozivaju u Međugorje, a to ste upravo vi – dragi hodočasnici! Sa svakog kontinenta, iz skoro svih zemalja: od daleke Australije i Amerike preko Kanade, od Južne Amerike preko Afrike, od Libanona preko Koreje do Oceanije, svi ste vi bili prolazili kroz Međugorje. Međugorje je iznjedrilo toliko lijepih priča i utisaka na ljudske duše. To je snaga Međugorja! Snaga Međugorja krije se u pozivu. Netko je pozvan zahvaljujući svjedočanstvu bližnjih, netko je bio izravno pozvan osjetivši poziv u svojoj duši, čuo je zov… Netko je pak došao čitajući literaturu i knjige o Međugorju, napisane i izašle u neizmjernim nakladama, a posebno čitajući knjige koje su pisali prijatelji Međugorja: fra Slavko Barbarić i svi ljudi što su ostavili pisane tragove u obliku svjedočanstava govoreći što im je Međugorje značilo. Duboko vjerujem da će današnji dan, ova uočnica, a posebno sutrašnji dan – sama Godišnjica, kada slavimo 44 godine Gospinih ukazanja, biti otvoreni za sve ljude. Međugorje će biti malo za sve one koji žele doći.
Dok se na Bliskom istoku odvija rat, hodočašća u Svetu Zemlju su praktički zabranjena pa se danas Međugorje na poseban način otvara svijetu. Međugorje je otvoreno kao nova žila kucavica za sve ljude koji žele osjetiti iskustvo mira. Vjerujem da će svi ljudi koji su željeli hodočastiti u Svetu Zemlju doći u Međugorje iz jednog dubokog razloga – jer će u Međugorju tražiti mir. Gospa je izrekla riječi koje i danas snažno odjekuju svijetom: „Ja sam Kraljica Mira!“ Zato vjernik ima samo jednu misiju – moliti za mir! Međugorje ne postoji samo zbog mene, nego zbog svakog čovjeka, da svi zajedno izmolimo mir. A kome je mir potreban? Mir je potreban svakom čovjeku, a na poseban način dužni smo moliti za našu braću, za kršćane koji stradavaju po ovome svijetu. Sjeti se i kršćana koji su stradali u Damasku, kršćana stradalih jučer za vrijeme svete mise kad je netko ušao u crkvu i ubio našu braću jer su bli spremni moliti i slaviti Gospodina. Teško je danas biti kršćanin u Damasku, u Siriji, u Izraelu, a kako je lako, puno lakše, biti kršćanin u Europi, gdje te nitko ne dira i ne prijeti oružjem. Zato u prvom redu moramo moliti za kršćane, za našu braću i sestre, a molimo također i za sve misionare koji stradavaju, molimo za zaraćene zemlje! Molimo da mir dođe u ovaj svijet!
Mediji pišu kako se kupuje i šalje oružje, kako svjetski moćnici ne mogu ponuditi ništa drugo nego vagone i vagone oružja, no Međugorje u čitav svijet šalje poruku mira. I završio bih riječima pokojnog biskupa Henryka Hosera. Naime, kad je bio izabran za apostolskog vizitatora za Međugorje, Hoser je rekao: „Mene je zapala jedna župa, najmanja biskupija na ovome svijetu, ali iako je prostorno najmanja, Međugorje je najveća biskupija svijeta. Zašto? Zato što Međugorje dotiče svakog čovjeka, otvoreno je za sve ljude, otvoreno je za cijeli svijet. Sve rase i nacije dolaze u Međugorje.“ Malo Međugorje je najveće jer dopire do svakog čovjeka! Neka poruka mira, neka poruka Kraljice Mira ispuni svako ljudsko srce! Neka pozdrav uskrslog Krista: „Mir bio sa svima vama!“, neka taj uskrsli pozdrav kojim je papa Lav XIV. navijestio svoj pontifikat uđe u svako ljudsko srce! Mir i dobro!
fra Goran Azinović
