Piše: mag. psych. Marijana Grgić
Psihološko savjetovalište Majka Tereza,
Supruga i majka (uskoro) četvero djece
Jesmo li zaboravili kako se iskreno veseliti?
U savjetovalištu se najčešće susrećem s anksioznošću. Ljudi mi ponekad znaju reći rečenicu: “Sve imam, a ništa nemam”. Nikad više opcija, a nikad manje osmijeha. Hrana, sadržaji, „self-care“, užici… sve nam je dlanu. Kao narod poprilično smo materijalno i zdravstveno zbrinuti. I dok život nikad nije bio udobniji, ljudi oko nas izgledaju sve umornije; u prometu, na blagajni, u školi, u crkvi.
Sebi sam postavila pitanje, gdje je nestala živost iz pogleda, iskreni smijeh, tiho veselje? Odgovor sam pronašla u manjku katoličke askeze. Proučavajući patnju modernog čovjeka i uspoređujući je s patnjom čovjeka u zemljama trećeg svijeta, razina zadovoljstva čovjeka koji “nema ništa” dala mi je naslutiti da se odgovor moderne patnje krije u “imati previše”, ali biti usamljen u svome ‘imanju’.
„Suvremeni čovjek traži užitak, ali zaboravlja da prava sreća nije u onome što imamo, već u onome što darujemo.“
– sv. Majka Tereza
Sitna udovoljavanja i velika praznina
Psihologija nas uči da nije problem povremeno uživati. Problem je kad uživanje postane stil života i kad stalno udovoljavamo svojim sitnim željama: još malo hrane, još jedan video, još pola sata u krevetu, izbjegavanje tišine, napora, neugode, stalna potreba da nam bude “lijepo”. Tada se pojavljuje psihološki sindrom koji često susrećem u praksi: unutarnja tromost, emocionalna tjeskoba i nedostatak smisla.
Mozak traži više, dok srce više ništa ne osjeti, a duša se ne čuje od buke.
„Užitak bez granica stvara glad koja nikad ne prestaje.“
– C.S. Lewis
Tri razine života: Hedonizam → Normalnost → Askeza
U duhovnom i psihološkom životu čovjeka jasno se uočava ovaj prijelaz:
HEDONIZAM (udovoljavanje svakoj želji, impulzivnost, sve odmah)
NORMALNOST (umjerenost, red, svakodnevni trud, stabilnost)
ASKEZA (post, šutnja, molitva, darivanje, kontemplacija)
Kad iz normalnosti težimo hedonizmu, u početku je slatko… ali brzo dolazi nezadovoljstvo, nemir i duhovna praznina. Kad se pokušamo iz hedonizma vratiti u normalnost, javlja se anksioznost, razdražljivost i unutarnji otpor – jer mozak je „navučen“ na više. No, kad iz normalnog života krenemo prema askezi – u šutnju, post, služenje – događa se nešto suprotno od očekivanog: rađa se radost. Uzmimo za primjer jedan tipični hercegovački brak. Muškarac je u hedonizmu s društvom, izlaskom, alkoholom i pornografijom. Žena je u nekom svom hedonizmu, pronašla način da utiša svoju patnju; najvjerojatnije ima utjehu u naručivanju brze pošte ili prijateljice s kojima provodi vrijeme koje je bilo namijenjeno obitelji. Također vrijeme provodi na mobitelu tažeći svoju samoću. Kada se ova obitelj vraća u normalnu razinu funkcioniranja, to se događa najčešće jer je jedno od njih, a gotovo u pravilu žena, sit ovakvog načina života i traži bolji put. Odlaze svećeniku, psihologu, savjetniku i ubrzo se neke stvari u braku popravljaju. Više vremena provode zajedno, nema impulzivnog trošenja, vrijeme s “prijateljima” se reducira jer ne služi svrsi uzdizanja života na dostojanstvo, uvodi se zajednička molitva te mali znakovi pažnje prema supružniku. Nakon što ovaj brak učini svoje prve korake prema normalnosti, bit će to jedno neobično vrijeme za sve članove obitelji, ali će iz prvotne nelagode nastati mir. Supružnici će ubrzo uvidjeti da svakim danom, što se više odriču “sebe” poradi drugoga, oni bivaju sretniji, brak biva bolji, a djeca također rastu sretna. Tipični primjer askeze u braku je ustati umjesto supružnika u noći i zamijeniti ga kada dijete treba tješiti u noći, oprati suđe i prije nego ovaj drugi zamoli, misliti i biti odgovoran za drugoga i biti mu oslonac u malim poslovima kao znak ljubavi i pažnje. Osobno iz savjetovališta mogu svjedočiti da je ovaj način rada s bračnim parovima dao za rezultat odluke da se drugoga voli i poštuje, vratio osmijehe na lica i Bogu hvala, dao i odluku za nove živote koji su došli ubrzo nakon ovih koraka.
Iskustva iz Cenacola: kad postaneš sposoban za čudo
U Zajednici Cenacolo upoznala sam ljude koji godinama nisu imali pristup ničemu što moderna kultura nudi. Nisu izlazili, nisu koristili mobitel, nisu imali privatnost ni udobnost. Ali znaš kada se događa najveća radost? Kad dobiješ dopuštenje da prošećeš u tišini, kad s djecom nedjeljom posjetiš selo, kad smiješ voziti auto nakon mjeseci rada bez pauze. To nisu obični trenuci – to su trenuci čuda. Tijelo osjeća pravu pravcatu istinsku radost.
“Onaj tko se zna odreći, zna i primiti.”
– Papa Franjo
Neuroznanost: što se događa u našem mozgu?
Kad neprestano udovoljavamo sebi, mozak se ponaša kao dijete koje stalno traži novu igračku. Luči se dopamin, ali s vremenom receptori postaju „gluhi. Treba ti više da bi osjetio isto i onda te ni najljepša stvar više ne veseli.
Suprotno tome, kad prakticiramo odgodu zadovoljstva, mozak: ponovno postaje osjetljiv, počinje cijeniti jednostavno, povezuje odricanje s radošću. Istraživanja pokazuju da su osobe koje redovito prakticiraju post, molitvu i pomaganje drugima emocionalno stabilnije, imaju manju sklonost tjeskobi i veću otpornost na stres (Duckworth & Seligman, 2005).
Sveci su to znali jer je sv. Franjo hodao bos, sv. Benedikt je šutio, sv. Ivan Pavao II. je postio, a sv. Mala Terezija odricanjem darivala svaki svoj dan. Nijedan od njih nije živio za sebe i nijedan nije ostao bez radosti na ovom i na onom svijetu.
“Odreci se sitnih užitaka – i bit ćeš sposoban za veliko veselje.”
– sv. Augustin
Možda smo nesretni jer živimo samo za sebe?
Moj pokojni otac, jednom mi je čestitao na službenom autu i pitao sa osmijehom zašto se više ne veselim?
„U naše vrijeme, kad bi netko u selu dobio službeni auto – cijelo selo je igralo kolo“.
Danas? Auto se parkira, vrata se zatvore, i svi šute. Gdje su nestala zajednička veselja? Gdje su suze zbog neuspjeha koje nismo skrivali, nego dijelili? Možda smo zaboravili da život ima okus tek kad ga podijelimo. Kad se veselje dijeli – raste. Kad se patnja dijeli – postaje lakša.
“Ne traži sreću u onome što si uzeo, nego u onome što si darovao.”
– sv. Ivan Pavao II.
Instagram: https://www.instagram.com/psiholog.marijanagrgic
Facebook: https://www.facebook.com/psiholog.marijanagrgic
Web stranica: https://www.psiholog-marijanagrgic.com
