U najnovijoj epizodi podcasta Rastući s djecom ugostili smo psihologa i edukatora Marija Brkića, s kojim smo otvorili goruću temu današnjice – rizična ponašanja djece i mladih u virtualnom svijetu. Od dijeljenja eksplicitnih sadržaja, preko vrijeđanja i isključivanja u grupnim chatovima, sve do snimanja i dijeljenja tučnjava – digitalno nasilje sve je prisutnije, a posljedice ozbiljne i dugoročne.
„Netko mi je to jednom rekao: dijete od 10 godina želi privatnost, uzme tablet i ode u sobu. Kakva privatnost desetogodišnjaka, i to s internetom u sobi?“ – tim riječima Brkić otvara jedno od ključnih pitanja: gdje su granice između povjerenja, kontrole i roditeljske odgovornosti?
Brkić nas upoznaje sa statistikama i osobnim zapažanjima o tome koliko duboko rizična ponašanja prožimaju svaki kutak dječjeg online svijeta. „97 % puta kad netko pošalje fotografiju intimnog sadržaja drugoj osobi, ona bude proslijeđena dalje — dakle, samo 3 % ostane između te dvije osobe“, upozorava Brkić, ističući da privatnost u digitalnom dobu za mlade praktički ne postoji.
U ovom razgovoru Brkić objašnjava kakvi su najčešće profili žrtava i počinitelja cyberbullinga, ali naglašava i kako su i djeca počinitelji zapravo žrtve nekog drugog oblika nasilja ili kućnog zanemarivanja. Posebno se osvrnuo na još jednu kategoriju djece, onih tihih promatrača, a u posljednje vrijeme i „snimača“ koji dalje dijele sadržaj tučnjava i sukoba. „Djeca koja snimaju nasilje, a ne sudjeluju u njemu, za mene su posebno uznemirujući. Oni zapravo prave distancu i gledaju s mobitelom ispred lica jer ne žele biti ‘u priči’. A time su već u njoj.“ Istraživanja pokazuju da dijeljenje nasilnih i intimnih sadržaja ne prati stvarni osjećaj odgovornosti, jer virtualni svijet briše granicu između posljedica i namjere.
Govoreći o opasnostima virtualnog svijeta, neizpstavan je i sve prisutniji gaming svijet. „Imate djecu koja su zaglavila u taj svijet gaminga i njihov život vjerojatno ne bi imao onikakav smisla da nestane internet, da nemaju računala… Znači, jedan dio djece koncept života potpuno uvodi u virtualu.“ Ovaj virtualni „socijalni krug“ — često na engleskom jeziku, bez pravih vršnjaka pored sebe — stvara pakao anksioznosti: neizvjesnost o vlastitom identitetu i kronični osjećaj isključenosti.
U raspravi o granicama kontrole i povjerenja, Brkić kategorički odbacuje ideju da desetogodišnjak smije imati neograničenu privatnost iza zatvorenih vrata sa svojim tabletom. „Kakva privatnost s 10 godina? S tabletom, internetom, pogotovo u sobu?“, pita retorički, naglašavajući potrebu za aktivnim nadzorom popraćenim razgovorom. Iako prihvaća da nijedan roditelj ne želi biti „veliki brat“, smatra da je ključno znati kada i kako „presjeći“ — s pratnjom otvorene komunikacije, a ne s nametnutim zabranama.
Brkić osobito ističe važnost ranog uspostavljanja pouzdane veze između roditelja i djeteta: „Roditelj mora znati da je odgovornost na njemu… da si ti taj koji reagiraš kad dijete ode predaleko.“ Umjesto čiste zabrane interneta, preporučuje zajedničko postavljanje pravila — o vremenu korištenja, o aplikacijama, pa čak i o načinu dijeljenja sadržaja. Samo tako, tvrdi, dijete razvija osjećaj odgovornosti i kritičkog razmišljanja prije nego što jednom zauvijek „klikne“ na dugme za slanje.
Na kraju epizode, Brkić poručuje roditeljima i odgajateljima: digitalni je svijet neizbježan, ali bez jasnih okvira — granica i otvorenih razgovora — djeca riskiraju ozbiljne psihološke posljedice.
Poslušajte cijelu epizodu i saznajte što se krije iza dječjih rizičnih ponašanja u virtualnom svijetu te kako ih zaštiti od potencijalnih opasnosti.
