Danas, 22. svibnja, Crkva slavi spomendan svete Rite iz Cascie, jedne od najomiljenijih svetica kršćanske pobožnosti, koju narod od davnina naziva zaštitnicom nemogućega, izgubljenih slučajeva i beznadnih situacija. Njezin život bio je duboko prožet križem, ali i ispunjen vjerom, nadom i ljubavlju koja ne prestaje čak ni u najtežim trenucima.
Sveta Rita rođena je oko 1381. godine, u Roccaporeni pokraj Cascije, u talijanskoj pokrajini Umbriji. Bila je dijete molitve – izmoljena od Boga roditeljima koji su dugo čekali dar djeteta. Od ranog djetinjstva pokazivala je iznimnu pobožnost, osobito prema Isusu Kristu i Njegovoj muci. Željela je postati redovnica, no roditelji su je obećali u brak.
Udala se vrlo mlada za muškarca naprasite naravi, koji ju je često zlostavljao. Rita nije uzvraćala zlo na zlo, nego je svojom blagom naravi, molitvom i strpljenjem uspjela dotaknuti njegovo srce. Na kraju se obratio i započeo novi život, ali je ubrzo ubijen zbog starih neprijateljstava. Ubrzo nakon toga umrla su i njihova dva sina. Rita, koja je molila Boga da ih prije uzme k sebi nego da se okaljaju osvetom, ostala je potpuno sama, ali ne slomljena.
Oslobođena zemaljskih vezanosti, ponovno se okrenula prvotnom pozivu – monaškom životu. Iako je više puta bila odbijena zbog svog statusa udovice, prema predaji su je njezini nebeski zaštitnici – sv. Ivan Krstitelj, sv. Augustin i sv. Nikola iz Tolentina – čudesno uveli u samostan sv. Magdalene u Casciji. Ondje je provela 40 godina u pokori, postu, molitvi i razmatranju Kristove muke.
Jednog dana, moleći se pred križem, izrazila je želju da postane dionicom Kristove boli. Tada je čudesno na čelu zadobila ranu trna s Kristove krune – stigmu koju je nosila 15 godina, sve do smrti. Bila je prikovana uz bolesnički ležaj, ali je svjedočila neizrecivoj mirnoći i predanosti Bogu.
Preminula je 22. svibnja 1447. godine. Narod ju je odmah počeo štovati kao sveticu, još prije službene kanonizacije, a papa Leon XIII. ju je 1900. proglasio svetom, nazivajući je “dragocjenim biserom Umbrije”. Njezino neraspadnuto tijelo čuva se u svetištu u Casciji, koje godišnje pohode deseci tisuća hodočasnika.
U svijetu je sveta Rita zazivana u najtežim trenucima – kod neizlječivih bolesti, bračnih kriza, neplodnosti, životnih beznađa, ili jednostavno kad “nema više ljudskog rješenja”. Zato i nosi titulu svetice nemogućega.
U znak čudesnog uslišanja, uz nju je povezana i simbolika ruža, koje su cvjetale i u hladnoj zimi, a vjernici na njezin blagdan diljem svijeta donose ruže na blagoslov kao znak nade i zahvalnosti.
Molitva svetoj Riti u nevolji
Sveta zaštitnice nevoljnika, sveta Rito, bila si ponizna, čista i strpljiva. Tvoje molbe nebeski Zaručnik ne odbija, stoga te molim da isprosiš za me od našega Uskrsnuloga Isusa molbu koju ti upućujem…
Milostiva mi budi na veliku slavu Božju, da te slavim i hvalim u vijeke. Slavna sveta Rito, ti si čudesno sudjelovala u muci Gospodina našega Isusa Krista. Isprosi za me milost da pokorno podnosim teškoće ovoga života i zaštiti me u svim mojim nevoljama. Amen.
