Danas, 8. siječnja 2025. godine, napustio nas je Veselko Koroman, jedan od najistaknutijih pjesnika, književnih kritičara i esejista hrvatske književnosti u Bosni i Hercegovini.
Preminuo je u 91. godini života, ostavivši iza sebe bogatu književnu ostavštinu koja će trajno obilježiti hrvatsku književnost i kulturu.
Veselko Koroman rođen je u Radišićima kod Ljubuškog 1934. godine. Osnovnu školu završio je u Ljubuškom, a srednju u Mostaru. Studirao je književnost i filozofiju na Filozofskom fakultetu u Sarajevu.
Uređivao je časopis Život od 1969. do 1972., a od 1995. do 1998. Osvit, književni časopis Društva hrvatskih književnika Herceg–Bosne, a istom je bio na čelu uredničkog vijeća do 2007. godine.
Potpisao je Sarajevsku deklaraciju o hrvatskom jeziku iz 1971. godine.
Pisao je refleksivne pjesme, jezgrovita, katkad hermetična izraza (zaokupljen egzistencijalnom problematikom, prirodom i zavičajem): Grad prema sjeveru, 1957; Crne naranče, 1965; Knjiga svanuća, 1967; Svjetiljka od trnja, 1971; Sjaj i rana, 1975; Na tom svijetu, 1977; Dok vlada prah, 1986; Na dan svega, 1997; Sok od velebilja, 2001; Stariji od vremena, 2008. i dr.), pjesničke proze (Zemljom, snovi, 1987), književne kritike, eseje, putopise (Pogled iz zrcala, 1974; Svijet ili dvije polovice, 1979; Potraga za cjelinom, 1996). Objavio je i autobiografski roman Mihovil (1983).
Bavio se istraživanjem hrvatske književne baštine u BiH (antologije Hrvatska proza Bosne i Hercegovine od Matije Divkovića do danas, 1995; Hrvatsko pjesništvo Bosne i Hercegovine od Lovre Šitovića do danas, 1996; Hrvatska drama Bosne i Hercegovine od Matije Divkovića do danas, 2007).
Od 1990. godine bio je dopisni član Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti u Razredu za književnost.
Njegova djela su uvrštena u mnoge antologije, a pjesme su mu prevođene na više svjetskih jezika. Također je dobitnik brojnih nagrada, uključujući Goranov vijenac za cjelokupan pjesnički opus (1997.)
Odlazak Veselka Koromana veliki je gubitak za hrvatsku književnost, posebno za književnu scenu u Bosni i Hercegovini. No, njegove pjesme, eseji i književni prilozi ostaju kao svjedočanstvo dubokog promišljanja svijeta i ljudske egzistencije.
Počivao u miru.
