Sveti Stjepan prvi je koji za Krista posvjedočio svojom krvlju. Zbog toga je nazvan Prvomučenik, a njegov je lik u povijesti Crkve i spasenja ostao kao primjer svih ostalih mučenika.
Svetkovina se svetoga Stjepana Prvomučenika slavi drugi dan Božića, 26. prosinca. Na taj je dan ova svetkovina u crkveni liturgijski kalendar uvedena 380. godine. Zbog svoje blizine najradosnijoj i jednoj od najvećih kršćanskih svetkovina, svetkovini Božića, ova svetkovina i ovaj svetac promovirani su kao najbliži Kristu i to onom malom Djetetu, malom Bogu, Božiću, da se time naglasi i Kristova žrtva koju će na Kalvariji podnijeti za ljudsko spasenje.
Dakle, kao što je rođenje Kristovo, Božić, Isusov ovozemaljski rođendan, tako je Stjepanova smrt njegov nebeski rođendan. Time nam svetac Prvomučenik daje primjer i poticaj kako u životu živjeti, kako se nositi s neprijateljima i za koga se i za koje se ideale u ovom životu žrtvovati.
Nakon Stjepanove mučeničke smrti, njegovo je tijelo, prema tradiciji, preuzeo židovski pismoznanac Gamaliel i pokopao ga u novi grob na svojoj zemlji u blizini Jeruzalema. Isto tako, oko 415. godine, neki svećenik imenom Lucijan u ukazanju je saznao za grobno mjesto gdje je sahranjen đakon Stjepan. Ostatci tijela sv. Stjepana iskopani su te su kasnije čašćeni i na Zapadu; jedan dio relikvija prenesen je u Carigrad, a drugi dio u Rim te je zakopan uz tijelo sv. Lovre, đakona.
Našašće moći sv. Stjepana slavi se 3. kolovoza, a 26. prosinca slavi se Stjepanova mučenička smrt.
Laudato.hr
