Naslovnica POLITIKA Ministar turizma HNŽ Ajdin Teletović: Međugorje je naša najvažnija turistička destinacija!

Ministar turizma HNŽ Ajdin Teletović: Međugorje je naša najvažnija turistička destinacija!

Podijeli objavu

U intervjuu za Oslobođenje izdanje od petka, 10.lipnja, ministar Ajdin Teletović (SDA) govorio je o dugogodišnjem problemu dijela ugostitelja u HNŽ koji ugostiteljsku djelatnost obavljaju na temelju privremenih rješenja o kategorizaciji ugostiteljskih objekata za smještaj.

Naglašavajući kako osobno ima dojam da se ovo pitanje u javnom diskursu pogrešno tumači na način da se postavlja pitanje legalnosti takvih objekata, ministar Teletović istaknuo je da su ugostitelji s privremenim rješenjima o kategorizaciji u smislu županijskog Zakona o ugostiteljskoj djelatnosti  potpuno legalni, po obvezama i pravima potpuno izjednačeni s onima koji imaju trajna rješenja.

„Jedino što ih razlikuje je činjenica da oni još uvijek nisu uspjeli legalizirati svoje objekte u građevinskom smislu“, kazao je ministar Teletović podsjetivši da bit cijelog problema leži u oblasti prostornog planiranja i građenja unutar kojih nedostaju prostorno-planski dokumenti koji bi omogućili njegovo rješavanje.

U nastavku u cijelosti prenosimo intervju ministra Teletovića:

Je li je utjecaj HDZ-a u Međugorju toliko jak da ni federalni inspektor ne djeluje u ovom dijelu države, jer govorimo o višegodišnjem radu u sivoj zoni?

Inspekcije, kako na općinskoj/gradskoj, županijskoj tako i na federalnoj razini, provode inspekcijske nadzore svaka u okviru svojih nadležnosti, a vrlo često i zajedničkim radom na terenu.  Odbacujem svaku mogućnost bilo kakvog političkog utjecaja na njihov rad bilo gdje u HNŽ, a posebno u Međugorju koje je, ruku na srce, naša najznačajnija turistička destinacija i zbog toga i više nego često predmet inspekcijskog nadzora inspekcije.

Imam dojam da se pitanje privremenih rješenja u javnom diskursu pogrešno tumači. Zaboravlja se da je upravo njihovo uvođenje u pravnu praksu doprinijelo smanjenju rada u sivoj zoni. Do 2011. odnosno do uvođenja u Zakon mogućnosti pribavljanja privremenih rješenja, objekti izgrađeni bez pravnosnažnog rješenja o građenju ili preciznije nelegalizovani građevinski objekti građani za ugostiteljske namjene, nisu imali nikakvu mogućnost da se kategoriziraju i da posluju unutar sustava i zakonskih okvira. Donošenjem zakonskog rješenja koje je to omogućilo, ugostiteljski objekti koji su ishodili privremena rješenja o kategorizaciji u punom su smislu riječi postali dio sustava kako poreznog tako i mirovinskog, zdravstvenog…

Po obavezama i pravima potpuno su izjednačeni s onim koji imaju trajna rješenja o kategorizaciji. Jedino što ih razlikuje je činjenica da oni još uvijek nisu uspjeli legalizirati svoje objekte u građevinskom smislu. Naglašavam u građevinskom smislu jer bit cijelog problema leži u oblasti prostornog planiranja i građenja unutar kojih nedostaju prostorno-planski dokumenti koji bi omogućili njegovo rješavanje, a postoje i neka neriješena imovinsko-pravna pitanja. U smislu obavljanja ugostiteljske djelatnosti oni su potpuno legalni i posluju unutar zakonskih okvira ukoliko imaju privremena rješenja.

Jeste bli ste o ovom problemu razgovarali sa većim razinama vlasti, ima i sluha kod resornog ministarstva za ovaj problem?

S resornim federalnim ministarstvom razgovaramo o svim pitanjima od zajedničkog interesa. Iako je pitanje smještajnih kapaciteta u HNŽ itekako od interesa za federalno ministarstvo, kategorizacija objekata do tri zvjezdice u federalnim propisom je u nadležnosti županija. Objekti o kojima razgovaramo upravo su objekti kategorizirani do tri zvjezdice.  Podsjetit ću da je Ustavom Federacije propisano da se županija i federalna vlast međusobno, na trajnoj osnovi dogovaraju u pogledu zajedničkih nadležnosti. U oblasti turizma, ali i zaštite okoliša koji su zajednička nadležnost, ta podjela nadležnosti između Federacije i HNŽ nije na trajnoj osnovi dogovorena. Pored toga, člankom III. 4. Ustava propisano je da županijama pripadaju sve nadležnosti koje nisu izričito dodijeljene federalnoj vlasti, a posebno su nadležni između ostalog, za stvaranje i provedbu politike županijskog turizma i razvoj turističkih resursa što uključuje i ovu problematiku o kojoj razgovaramo. HNŽ ima i provodi svoje propise koji omogućavaju stvaranje i provođenje politike županijskog turizma tako da nije bilo potrebe da resorno federalno ministarstvo ima ili nema sluha za pitanje uvođenja u praksu privremenih rješenja o kategorizaciji  ugostiteljskih objekata koja su, ponavljam, omogućila svima koji to žele, a velika većina ugostitelja u HNŽ želi, da posluju unutar  sustava i zakonskih okvira.

Možemo li reći kako zbog ovog problema država svake godine gubi milijune proračunskih sredstava?

Ne, zbog privremenih rješenja o kategorizaciji apsolutno ne gubimo proračunska sredstva. Upravo suprotno, omogućavanjem rada na osnovu privremenog rješenja o kategorizaciji mi smo osigurali da ti ugostitelji sudjeluju u punjenju i mirovinskog i zdravstvenog fonda, izmiruju porezne i ostale obveze koje proizilaze iz poslovanja i koje tako registrirani ugostitelji imaju. I oni te obaveze manje-više izvršavaju,  na način kao što to rade  i poduzetnici u drugim sektorima gospodarstva. Mi smo i donijeli ovakvo prijelazno zakonsko rješenje s ciljem da se ljudima omogući da rade unutar zakonskih okvira, da izmiruju svoje obveze prema zaposlenicima i državi, ali i da potaknemo druge da krenu u rješavanje problema nedostajuće prostorno-planske dokumentacije i bespravne gradnje koja nas je dovela do ove situacije.

Kada je riječ o turizmu, mi proračunska sredstva gubimo zbog izbjegavanja obveza prijavljivanja gostiju (što rade i oni sa trajnim i sa privremenim rješenjima), zbog zapošljavanja na crno što opet nije svojstveno samo sektoru ugostiteljstva bez obzira na karakter rješenja koje ugostitelji imaju nego je općenito prisutna pojava u našem gospodarstvu. Na inspekcijskim službama je da takva ponašanja sankcioniraju sukladno postojećim pozitivnim propisima.  Cijela ova priča može biti konačno završena tek kad svi odradimo svoj dio posla, a početak je u resoru prostornog planiranja i građenja.

Kada govorimo o Zakonu o ugostiteljskoj djelatnosti u HNŽ i odlukama o privremenim rješenjima kojim se utvrđuju uvjeti za pribavljanje privremenih rješenja o kategorizaciji ugostiteljskih objekata da li očekujete da će se veći broj objekata, najviše misleći na općinu Čitluk, registrirati kako više ne bi poslovali u sivoj zoni? Jer u više od deset godina koliko u Zakonu postoji institut privremenih rješenja samo su 33 objekta ishodila potrebna rješenja i legalizirala svoje objekte?

Cilj uvođenja instituta privremenog rješenja, čija je privremenost naknadno produžavana odlukama u skladu sa člankom 32. Zakona, bilo je upravo suzbijanje poslovanja u sivoj zoni i uvođenje u sustav onih ugostitelja čiji su objekti izgrađeni bez pravosnažnog odobrenja za gradnju.  Pri tome valja naglasiti da smo mi za takve objekte  Zakonom jasno propisali i dodatno kroz odluke stalno postrožavali standarde sigurnosti boravka i rada u tim objektima. Kao resorno ministarstvo, pokušali smo kroz privremena rješenja s jedne strane suzbiti poslovanje u sivoj zoni budući da su ti objekti radili i bez potrebnih odobrenja, a s druge strane osigurati potrebne smještajne kapacitete i radna mjesta.  Početni rezultat bio je više nego dobar, do 2015./2016. godine za gotovo 400 takvih objekta u HNŽ omogućeno je poslovanje unutar sustava i zakonskih okvira i svi su oni dobili mogućnost da obavljaju ugostiteljsku djelatnost a istovremeno rješavaju lagalizaciju svojih objekata. Nažalost, u više od deset godina kako postoje privremena rješenja malo je pomaka napravljeno po pitanju donošenja prostorno-planske dokumentacije i rješavanja imovinsko-pravnih odnosa, a treba biti iskren i reći da se i dijelu ugostitelja „omilila“ ta privremenost jer je značajno jednostavnija i jeftinija od procesa legalizacije objekata.

Posljednjom odlukom dali smo još jednu mogućnost ugostiteljima da, ukoliko to žele, ishode privremena rješenja koja im omogućavaju ostanak u unutar sustava i zakonskih okvira te nastavak rada uz obavezu da do 30.6.2023. završe proces legalizacije svojih objekata. Teško je prognozirati koliko bi objekata  u tom roku moglo biti legalizirano. Ministarstvo ne sudjeluje u procesu legalizacije, odgovornost za taj proces leži na jedinicama lokalne samouprave i samim ugostiteljima. Ukoliko s njihove strane izostane spremnost da se ovaj problem riješi odnosno da se legaliziraju postojeći ugostiteljski objekti bez pravosnažnog odobrenja o građenju, biti će iscrpljene sve zakonske mogućnosti iz nadležnosti Ministarstva.

Kako smo došli u situaciju da su toliki ugostiteljski objekti izgrađeni nelegalno, bez pravosnažnog odobrenja za gradnju, čiji je to propust?

Kako i zašto smo uopće došli u situaciju da imamo ugostiteljske, ali i objekte za druge namjene,  izgrađene bez pravosnažnog odobrenja za gradnju, kompleksno je pitanje koje nije u nadležnosti, a ni pod kontrolom Ministarstva.  Manje-više radi se o ne postojanju potrebne prostorno-planske dokumentacije pod ingerencijom jedinica lokalne uprave i neriješenim imovinsko-pravnim odnosima, a u ove dvije pandemijske godine i o izrazito otežanim uvjetima poslovanja turističko-ugostiteljskog sektora koji je doslovce na koljenima.

Čiji je propust postojanje brojnih nelegalnih građevinskih objekata pa i onih koji su građeni za obavljanje ugostiteljske djelatnosti?!? Teško je eksplicitno na to odgovoriti, nečinjenja i propusta je bilo i ima na svim stranama. Osobno mislim i zagovaram da se takva pitanja ostave po strani  i  da konačno krenemo s rješavanjem konkretnih problema. Mi smo u Ministarstvu svjesni da ova odluka o privremenim rješenjima nije idealna i da nudi ono što joj i samo ime kaže – privremeno rješenje problema ugostiteljskih objekata bez pravosnažnog rješenja o građenju. Međutim, kao resor zadužen za provođenje politike županijskog  turizma, imamo obvezu učiniti dodatni napor i svima onima koji smo istinski zainteresirani za rad u turističko-ugostiteljskom sektoru unutar zakonskih okvira omogućiti dodatno vrijeme za rješavanje statusa njihovih nelegalnih objekata izgrađenih bez pravosnažnog odobrenja za rad.   Ovom posljednjom odlukom to smo i učinili.

Koje su moguće posljedice ukoliko ugostitelji ne legaliziraju svoje objekte u ostavljenom roku?

Već sam rekao, ukoliko izostane spremnost ugostitelja da u ostavljenom roku legaliziraju svoje ugostiteljske objekte izgrađene bez pravosnažnog  odobrenja o građenju, biti će iscrpljene sve zakonske mogućnosti iz nadležnosti Ministarstva. Koliko god da to grubo zvuči, to u prijevodu znači ključ u bravu. Što bi to značilo ne samo za same ugostitelje koji bi ostali izvan sustava i zakonskih okvira, nego i za turizam u HNŽ dovoljno govori podatak da bi prestanak rada ugostiteljskih objekata koji su ranije imali izdana privremena rješenja značio gubitak 68% posto ukupno raspoloživih smještajnih jedinica i 65% ukupno raspoloživih kreveta u objektima označenim sa dvije i tri zvjezdice. O broju izgubljenih radnih mjesta ne smijem ni razmišljati. Nadam se da do ovog crnog scenarija nećemo stići…

mtto-hnz-k.ba

Podijeli objavu