On je prije svega “navučeni” foteljaš. Od 2006. godine sjedi u Predsjedništvu Bosne i Hercegovine, a na bh. proračunima je od 1996. i jasno je da mu se itekako osladilo. Ne postoji ono što taj čovjek nije spreman žrtvovati kako bi se još jednom održao u prostorijama u kojima je znao nazdravljati s Miloradom Dodikom.
Ne zna se je li tada legla koja čašica više „Dodikove domaće“, ali sigurno je kako je taj čovjek akutno pijan. Toliko je pijan za vlašću da bi čak i mir žrtvovao kako bi zadržao fotelju i privilegije.
Koliko god je foteljaš, ništa manje nije ni ublehaš. Punih 12 godina trlja guzicu o stolice u Predsjedništvu, a da se ne može pohvaliti baš nijednim rezultatom. Sve se svelo na sitnopopulističku priču poput napuštanja intervjua sa srbijanskim novinarom i poteza koji, jednostavno, ništa na znače za građane.
Tu i tamo će zakuhati kašu nekom kafanskom izjavom i tako sebi pokušati produžiti politički život, potpuno svjestan da nema kapacitet za bilo kakav ozbiljan politički angažman.
Ne treba zaboraviti, on je i Hrvat koji u Posušje i Široki Brijeg ne ide „ni telefonom“. To je čovjek koji je u svađi s najvećim brojem pripadnika naroda populacije koju „predstavlja“ i kojeg bira drugi narod.
I zanimljivo, ovih dana mu je opet neki uhljeb sastavio priopćenje u kojem spominje kako je on za građansko. Logično, građansko nije bitno kada ga biraju kao hrvatsko.
On je Željko Komšić – foteljaš i ublehaš.
