Tijekom Domovinskog rata Hrvatska nije imala borbene zrakoplove nego su ratne zadatke obavljali prenamijenjeni i za ratne zadaće osposobljeni civilni poljoprivredni i sportski zrakoplovi.
Dok je prelet Rudolfa Perešina u Klangerfurt u Austriji u listopadu 1991. pridonio internacionalizaciji rata u Hrvatskoj, prelet Danijela Borovića 4. veljače 1992. donio je Hrvatskoj prvi nadzvučni borbeni zrakoplov.
Nakon što je u kasnim popodnevnim satima poletio iz zračne baze Jugoslavenskog ratnog zrakoplovstva u Bihaću, Borović se sa svojim MIGom 21 naglo odvojio od vođe. Zbog lošeg vremena nad Likom uputio se u brišućem letu preko južnog Velebita. Već je bio sumrak kada je preletio Pag i Cres i krenuo prema zračnoj luci u Puli. Iako se zbog zamračenja i loše vidljivosti bilo teško orijentirati, Borović je ipak uspio pronaći pulski aerodrom. Zahvaljujući vrhunskoj pilotskoj vještini, uspješno je sletio na još miniranu pistu osvijetljenu samo kamionskim svjetlima.
Bio je to rezultat dugo planirane i tajne akcije. Na sam dan preleta Borovićeva obitelj, supruga i sin, uputili su se u Hrvatsku. Bijesan zbog Borovićeva bijega, vrh jugoslavenske vojske optužio ga je za rušenje helikoptera Europske zajednice nad Hrvatskom mjesec dana prije. Optužbe je opovrgnuo sam Danijel Borović na konferenciji za novinare.
Nakon Borovića, u svibnju 1992. još su dvojica hrvatskih pilota, Ivan Selak i Ivica Ivandić, preletjela sa svojim migovima na aerodrome u Hrvatskoj.
Zajedno s Borovićevim MiG-om, od njih je ustrojena Prva lovačka eskadrila Hrvatskog ratnog zrakoplovstva.
Dani ponosa HRT
