Naslovnica KOLUMNE Darko Pavičić: Međugorje živi svoju postcovid renesansu

Darko Pavičić: Međugorje živi svoju postcovid renesansu

Podijeli objavu

Uistinu smo doživjeli eksploziju vjere, pjesme, molitve, ljubavi. Nakon više od godinu dana ove pandemije, nakon velike duhovne suše, ljudima je dosadilo čekati. Bili su nestrpljivi i zato su pohrlili na ovu biblijsku obljetnicu – četrdeset godina“, objavio je u petak ujutro, 25. lipnja, na 40. godišnjicu međugorskih ukazanja, poznati međugorski ispovjednik fra Tomislav Pervan u svojoj “virtualnoj župi” s više od tisuću župljana na Whatsappu i Viberu, od kojih su mnogi bili dio mnoštva koje je ovoga četvrtka i petka pohrlilo u Međugorje.

Doista, u Međugorju se u svega nekoliko dana dogodila prava „eksplozija hodočasnika“. Mrtvilo pandemijskih dana ispresijecali su autobusi s hodočasnicima iz Poljske i Ukrajine, tek poneki iz Italije, jer je BiH još uvijek za Talijane u crvenoj zoni, ali i stotine, tisuće automobila iz Hrvatske i BiH, kojima su vjernici došli zahvaliti na 40 godina milosti, kako je sve ove međugorske godine u svojoj propovijedi na blagdan sv. Ivana Krstitelja s međugorskog oltara nazvao fra Miro Šego.

Veliki vijenac svećenika

Tradicionalna “Hodnja mira”, koja od 1992. dan prije obljetnice kreće iz 15-ak kilometara udaljena Humca prema Međugorju, bila je najbrojnija posljednjih godina. Rijeka ljudi slila se u Međugorje i onima sa začelja kolone trebalo je pola sata da dostignu one prve koji već stigli do međugorske crkve. Procjenjuje se da je na večernjoj misli bilo tridesetak tisuća vjernika, a na nju je, po nesnosnoj vrućini, pješice iz Čitluka došlo oko 10.000 Brotnjaka i Hercegovaca u svojoj drugoj hodnji Kraljici Mira.

– Vrućina, znoj, ali se za Gospodina i Gospu sve isplati podnijeti. A pogotovo sinoć, golemi redovi pred ispovjedaonicama… Satima smo sjedili. Vjernici su htjeli stresti sa sebe terete grijeha i prošlosti, odahnuti, punim plućima prodisati. Dojmljivo je doživjeti kako se čovjek preporađa, kako ostavlja iza sebe prošlost i postaje novi – očišćen i opran u sakramentu pomirenja, u Krvi Kristovoj. Sve to čini Majka. Ona samo ponavlja ono što je kazala u Kani – učinite sve što vam i kako vam rekne moj Sin! A on ima riječi života vječnoga – kazao je u svom virtualnom nagovoru fra Tomislav Pervan i otkrio ključne sastavnice međugorske stvarnosti svih ovih godina, a koje se kreću isključivo u onome što je za Crkvu najvažnije, a to su sakramenti. Sakramenti su u središtu međugorskog fenomena od njegovih prvih dana.

Slavlje večernje mise, kojemu je prethodila molitva krunice, neprekinuto se odvija od samoga početka, od kada potječe i redovita ispovijed, kao odgovor ondašnjih franjevaca na želje i potrebe vjernika, koji su ih, praktički, sami „ugurali“ u ispovjedaonice. I jučer i prekjučer bio je oko međugorske crkve “veliki vijenac svećenika”, kako kaže Pervan, koji su ispovijedali vjernike. Slika je, doista, nestvarna, jer se čovjek doslovce mora probijati između ljudi koji kleče na kamenom podu pokraj crkve i/ ili stoje u redovima za ispovijed, uz prignuta uha svećenika, pokraj kojih stoji natpis na kojemu se jeziku ispovijeda. Od poljskog i ruskog, preko talijanskog i francuskog, do engleskog i slovenskog.

Međugorje je vidljiva ispovjedaonica svijeta, koja je prošlih mjeseci bila sputana uzama pandemije, ali je u posljednjih nekoliko dana ono doživjelo pravu „postcovid renesansu“ i u iskušanoj maniri svoje snažne duhovnosti prihvatilo rijeke hodočasnika, koje su ga zapljusnule na veliko iznenađenje, pa i svojevrstan šok, međugorskih ugostitelja i hotelijera, koji kao da su se odviknuli od tolikog broja hodočasnika na svojim ulicama, u hotelima i restoranima. No, treba priznati kako se ova „eksplozija vjere i radosti“ nije dogodila sama od sebe.

Prethodile su joj brojne molitvene inicijative s jedne strane, a s druge neprekinuta internetska komunikacija Međugorja sa svijetom preko Informativnog centra MIR Međugorje, koji je svakodnevno prenosio popodnevni duhovni program s misom i krunicom tijekom cijele pandemije. Molitve uočnice, poput 40-dnevnice posta i molitve ili devetnice uoči obljetnice, obilježile su neposredno dane pred 40. obljetnicu, no upravo je u petak završila maratonska jednogodišnja molitva krunice na Podbrdu, koja je svakoga dana u pet ujutro, po suncu i kiši, ledu i vjetru, okupljala molitvenu grupu, koja bi na Brdu ukazanja u zoru izmolila sva tri otajstva Gospine krunice. Plodovi nisu mogli ostati skriveni.

U ovakvom ozračju Međugorje će zakoračiti u svoje novo razdoblje, koje mnogi upravo u biblijskoj simbolici broja 40 vide kao vrijeme kušnje koje je iza njega, odnosno, vrijeme u kojemu će se u punini pokazati važnost međugorske kristocentrične orijentiranosti, koja je vjernike pridobila Gospinom nazočnošću, ali neumorno upućujući na sakramente i njihovu ulogu i važnost u kršćanskom životu.

Međugorje, kako su ga neki optuživali, nije Blaženu Djevicu Mariju zamijenilo Bogom, nego je u zdravoj pobožnosti prema njoj vjernike uputilo na sjedinjenost i zajedništvo s Kristom u svakodnevnom životu. Međugorje se nije otelo kontroli, nije postalo sektom, nije poučavalo krivovjerje i herezu, nego je postalo jedan od vidljivih stupova današnje Crkve, koja u svojim lutanjima upravo u međugorskoj duhovnosti može pronaći orijentir za vrijeme koje dolazi. Rijeke hodočasnika to potvrđuju upravo ovih dana. Svjedoci smo “eksplozije vjere i radosti” u neprevarljivosti vjerničkih duša i njihovoj potrazi za spasenjem.

Darko Pavičić / Večernji List

Podijeli objavu