Naslovnica KOLUMNE Ne “dozivaj” Božje ime uzalud!

Ne “dozivaj” Božje ime uzalud!

Podijeli objavu

Ljiljan Zlatni sjetio se Boga i kršćanskih korijena Europe tek kada je zagustilo, nesvjestan, međutim, kako njegov non paper upućen Bruxellesu, u kojemu zagovara unitarnu BiH, i navodni Janšin uradak o konačnom raspadu SFRJ vode k istom cilju. Zbogom Bosno! Samo što Komšić rovari iznutra…

Piše: Josip Vričko, Katolički tjednik

Usred zaglušujuće buke, strašne kakofonije nastale nakon što je otkriven sad već famozni non paper Janeza Janše nije, ne makar u pravoj mjeri,  detektirano prizivanje Boga i – gle čuda! – umjerene kršćanske desnice. A dozivač je, čudima uistinu nikad kraja, Željko Komšić! Jedan od dvojice bošnjačkih članova troglavog bh. državnoga vrha drži, naime, kako samo Bog zna što će se (još) dogoditi narednih dana, budući da vjeruje kako je riječ o dobro osmišljenome planu u režiji „ekstremnog (a kakav drugi postoji?!) šovinizma, nacionalizma i fašizma koji je preuzeo vlast u pojedinim europskim zemljama te dobio institucije na raspolaganje“.

Vrag odnio šalu

I tu je pustio suzu za umjerenom kršćanskom desnicom, koju je, veli, Europa zagovarala nakon Drugog svjetskog rata. „Analiza“ je plošna, onako baš komšićevska, ali da mi je netko kazao kako će Zlatni Ljiljan dozivati kršćanske korijene Europe… kazao bih mu da se cijepi. Ali ne od korone.

Ipak, taj njegov galimatijas, u kojem je spominjao i Hitlera (…), vodi nas sve do (navodno) glavnog aktera priče o raspadu BiH, slovenskog premijera, kojega je netko ovih dana krstio političkim metuzalemom. Usprkos čak i tomu što je Janša netom zagazio u sedmo desetljeće. No Janezov je kum u pravu, jer taj je Slovenac u politici, ovako ili onako, još od vremena kad su se na „sunčanoj strani Alpa“ sprdali s Titinom štafetom. A aktualni je „crtač balkanskih mapa“ kao komentator Mladine tomu dao značajna obol. (Tko zna možda mu Komšić to još nije zaboravio, pa ga, onako suptilno kako on to već zna, stavlja u istu rečenicu s firerom?!)

Bila su to, međutim, olovna vremena. Nisu razne pošalice toga slovenskog tjednika, koji se znao, s mukom doduše, probiti i do Sarajeva, dobro sjedale na želudac – Beogradu prije svih. Cirkus s rođendanom mrtvoga maršala još su nekako i mogli svariti, ali kada se Janša dokopao dokumenta – umalo ne rekoh non papera! – u kojem se govorilo o mogućoj intervenciji JNA ukoliko u Sloveniji dođe do građanskih nemira, vrag je odnio šalu.

Servilnost Ljubljane

Uhićeni su Janša, urednik unutarnje politike David Tasič i zastavnik JNA Ivan Borštner – a glavni urednik Mladine Franc Zavrl je utekao. Vojni sud (?!) osudio je Janšu na 18 mjeseci zatvora. Nije mu, eto, pomoglo ni to što je već sa 17 godina postao član Komunističke partije i baš u vrijeme uhićenja kandidat za predsjednika Saveza socijalističke omladine Jugoslovije. No „slučaj Mladina“ bio je početak Slovenskog proljeća nakon kojega se ta ex-jugoslavenska republika prilično bezbolno – u kratkotrajnom CNN-ovskom ratu – riješila Brozove tvorevine.

Ali to je tek prvi dio triologije o Janšinim neprilikama s papirima. Naime, i prvo je slovensko predsjedanje Europskom unijom 2008., baš kako je na to potkraj prošlog tjedna podsjetio Večernji list, u vrijeme prvog Janšina premijerskog mandata obilježeno skandalom. Ljubljanski je Dnevnik objavio zapisnik washingtonskog sastanka visokih slovenskih i američkih diplomata koji je pokazao da je službena Ljubljana uoči europskog predsjedanja dobila jasne upute Washingtona. I servilno ih prihvatila.

Slijedom čega se obvezala biti prva europska država koja će priznati neovisnost Kosova. Tako je i bilo, a slovenski su mediji nakon toga euroatlantsko savezništvo tzv. osovine Ljubljana-Washington naprosto ismijali. Gorko, dakako!

“Bezbedonosna” (ne)kultura

I, evo, prošloga je tjedna Janša treći puta pokazao kako, usprkos tomu što je diplomirao ONO i DSZ, nema (baš) „bezbedonosne kulture“. I što bi kazao Komšić, Bog zna što će sve izaći narednih dana. A osobito nakon što 1. srpnja Slovenija preuzme predsjedanje Europskom unijom.

Međutim, problem Bosne i Hercegovine je možda baš u tome što je, primjerice, slovenski premijer izravni akter svjetskih događaja, a naš (…) član državnog vrha o tomu može čitati u novinama, ili o važnim temama biti informiran putem bh. i(li) slovenskih portala bliskih obavještajnoj zajednici. Uostalom, Komšić je – i prije negoli je Janša razotkriven – također uputio svoj non paper institucijama u Bruxellesu s nakanom da se o njemu raspravlja na Vijeću Europe. Riječ je o dokumentu u kojemu taj bošnjački gazija gusla svoju staru pjesmu o tomu kako BiH ne može biti zemlja tri naroda i dva entiteta, već – (samo) građanska. Dakle, u bh. okolnostima, unitarna. Prizivajući pritom Dayton II.

Odgovor je stigao vrlo brzo: Američki državni tajnik Antony Blinken izvijestio je članove Predsjedništva Bosne i Hercegovine da sadašnja američka administracija ne priprema Dayton II., ali od političara u BiH očekuje provedbu reformi kako bi ta država postala funkcionalna što uključuje i ograničene promjene postojećeg ustava. Pri čemu se predmnijeva kako se „ograničene promjene“ odnose na promjene Izbornog zakona. A kako je baš Komšić bjelodan dokaz da taj zakon treba mijenjati, iz njegovih se kasnijih istupa,  poglavito nakon „slučaja Janša“, vidi razočaranost Europskom unijom i SAD-om. Entuzijazam nakon izbora Joea Bidena naglo je splasnuo i kod Alijina ili, svejedno, Bakirova Ljiljana i kod onih koji su ga instalirali u hrvatsku fotelju u državnome vrhu. A Bruxelles se nije udostojio niti odgovoriti na njegovo tužno pisamce.

Nije nam(a) Janša problem

I koliko god je to što se Komšić odjedanput sjetio Boga i kršćanskih korijena Starog kontinenta prošlo gotovo nezapaženo, i reakcija Bože Ljubića nije odgovarajuće medijski verificirana. A predsjednik Glavnog vijeća Hrvatskog narodnog sabora, po mome skromnom sudu, najpreciznije je odgovorio na pitanje što ga je 5. ožujka slovenski predsjednik Borut Pahor u Sarajevu postavio Miloradu Dodiku, Šefiku Džaferoviću i onom, ovdje i previše spominjanom, drugom bošnjačkom članu troglavog bh. vrha: Možete li se raspasti bez rata?

„Smatram ne samo da nisu mogući ukidanje nacionalne ravnopravnosti, unitaristička država i razlaz na miran način, to nije moguće ni ratom.“

Možda je, na prvi pogled, riječ o retorički vježbama. Stari je, međutim, politički lisac dr. Božo, pa, dok bošnjački tandem Komšić & Džaferović, uz potporu paraprosvjednika postrojenih ovoga tjedna ispred Veleposlanstva Slovenije u Sarajevu, već čisti puške, skreće pozornost i na činjenicu u kakvom je zapravo stanju današnja BiH. Ljubić je uz to ortoped pa je već ranije dijagnosticirao da je na klimavim nogama.

Nema (joj) spasa, uz aktualne projekte, ni u ratu ni u miru. Ali, što bi rekao jedan glasoviti Srbin: “Spasa nam nema, propasti nećemo!” Ne mislim pritom kako nam je Janša najveći problem. Jer, Ljiljan Zlatni sjetio se Boga i kršćanskih korijena Europe tek kada je zagustilo, nesvjestan pritom kako njegov nedavni non paper upućen Bruxellesu u kojemu zagovara unitarnu BiH i navodni Janšin uradak o konačnom raspadu SFRJ vode k istom cilju. Zbogom Bosno! Samo što Komšić rovari iznutra… pod krinkom obračuna s neprijateljima BiH. Vanjskim i unutarnjim.

I kako će se sve rasplesti u okolnostima kada nam je, zapravo, svima – i bez Janše – jasno da je, već godinama, nešto trulo u državi Bosni?!

Citirat ću, ispričavam se(!), Komšića: Samo Bog zna!

P.S. Molim čitatelje da obrate pozornost na ilustraciju ovoga komentara. Ne činili vam se kako sugerira malu (?!) gužvu na brdovitom Balkanu…

Nedjelja.ba

Podijeli objavu