Naslovnica ZANIMLJIVOSTI Drašković: Hercegovina je sveta zemlja od Međugorja do Ostroga

    Drašković: Hercegovina je sveta zemlja od Međugorja do Ostroga

    Podijeli objavu

    Rodoljub Drašković u srijedu je otvorio radove na izgradnji nove Gimnazije u Trebinju. Bogati biznismen, poznat kao vlasnik Swisslion industrije hrane i pića iz Takova, u cijelosti financira izgradnju te ustanove na čijem će pročelju biti isklesano ‘Zadužbina Rodoljuba Draškovića’.

    U Trebinju i istočnoj Hercegovini već je pokrenuo niz investicija pa ga je tamošnja regionalna vlast zbog zasluga nedavno proglasila trebinjskim knezom. Mnogi su to pozdravili, ali nije nije nedostalo ni sarkastičnih komentara na temu stvaranja kulta ličnosti – piše Dubrovački vjesnik.

    Drašković raspolaže ogromnim poslovnim portfeljem koji se samo u prehrambenoj industriji procjenjuje na milijardu eura. Već dugo surađuje s Agrokorom, Podravkom, Krašom, te industrijom hrane iz svih bivših republika Jugoslavije. Inače, brat je nekad istaknutog srpskog političara Vuka Draškovića. Rođen je 1949. u selu Slivlje kraj Gackoga.

    Uložili ste puno kapitala u trebinjski kraj. Otkud vezanost i motivacija?

    Ja sam rođeni Hercegovac! Snažna emotivna veza me vratila u Hercegovinu. Želio sam pomoći posrnuloj privredi Hercegovine, osigurati nova radna mjesta, odnosno riješiti problem siromaštva u Hercegovini.Vjerovao sam u sebe i u narod Hercegovine koji je vrijedan, radišan i pošten. To mi je dalo energiju da vlastitim kapitalom pokrenem gospodarski život u Hercegovini. Danas je u mojim tvrtkama i na investicijskim projektima u Hercegovini zaposleno više od 2.500 ljudi. Razvio sam prehrambenu industriju, revitalizirao industriju strojeva, investirao u razvitak trgovine, hotelijerstva i turizma.
    Uspio sam pokrenuti gospodarstvo Hercegovine i stvoriti uvjete za brži sveukupni društveni napredak cijele regije.

    Otvorili ste radove na izgradnji Gimnazije u Trebinju, ona je vaš dar tom kraju. Što želite time postići?

    Završio sam klasičnu gimnaziju u Hercegovini. Ta mi je škola dala osnove za buduću akademsku naobrazbu. S općim gimnazijskim znanjem lako sam završavao studije i profesionalno se dokazivao.

    Hercegovina je Sparta genetski zdrave populacije koja rađa, odgaja, obrazuje i školuje generacije koje su se dokazivale i dokazuju se na svim svjetskim meridijanima. Gradim gimnaziju po najvećim međunarodnim sveučilišnim standardima, ne samo za Hercegovinu, već i za cijelu regiju.

    Gimnazija će se prostirati na 10 tisuća četvornih metara. Vrijednost projekta je više od 10 milijuna eura. Zgrada će raspolagati s 24 kabineta, tehnološki opremljenih prema najvišim svjetskim standardima. Kabinetska nastava će se, između ostalog, odvijati na engleskom jeziku. Predviđen je cjelodnevni boravak učenika, sa svim izvannastavnim programima iz područja kulture, umjetnosti, obrazovanja i sporta. Rok izgradnje je 28. kolovoz 2020. godine.
    Uvjeren sam da je ovaj projekt jedan od najznačajnijih u mom životu.

    Kako gledate na odnose s Dubrovnikom? Je li prošlost 25 godina od završetka rata konačno zaključena ili treba poduzeti još koraka prema približavanju?

    Narod je platio ceh rata, a plaća ga i danas. Narod je bio protiv rata, ali je uvučen u ratne sukobe, htijući ili ne. Elite su potom angažirale kriminalne grupe i nacionalističke horde, naoružali ih i osigurali slobodu ratne pljačke naroda. Dali su im slobodu da mobiliziraju vojno sposobne ljude i odvuku ih u krvoproliće. Nažalost, u svojim ciljevima su uspjeli! Političari gladan narod mogu hraniti samo nacionalizmom i mržnjom, jer bolji život narodu ne znaju omogućiti.

    Dubrovčani rado idu u Trebinje, iz Trebinja dolazi dio radne snage ali je međusobna granica na tih samo 25 kilometara tvrđa da tvrđa ne može biti. Promet je usporen pa mnogi ljeti izbjegavaju krenuti prema Trebinju. Što se tu može napraviti?

    Ostale su čvrste veze između dubrovačkog i trebinjskog naroda. U Trebinju, kao i u Dubrovniku, još živi duh vjekovne latinske kulture. Trebinjci srdačno dočekuju Dubrovčane, prijateljuju s njima i druže se. Dubrovčani svakodnevno dolaze u Trebinje, na zabave, u Akva park, u Grad Sunca, na rekreaciju, na trebinjsku pijacu gdje kupuju domaće hercegovačke prehrambene proizvode. Hercegovačka hrana i dobro vino su izazov za sve gurmane, a Grad Sunca je idealan za hedonizam i zabavu. S druge strane, Trebinjci rado odlaze na posao u Dubrovnik i na dubrovačku rivijeru kao turisti.
    Najveći problem su granični prelazi i svjesno usporavanje prolaska putnika u oba smjera, kako prema Dubrovniku, tako i prema Trebinju.
    Nažalost, narodu je uskraćeno osnovno ljudsko pravo na slobodu kretanja. Narod vapi za slobodom i boljim životom. Odnos državnih režima prema narodu nije se promijenio od rata do danas. Europa je osigurala slobodu kretanja na cijelom svom teritoriju. Izgrađena je Europa bez granica, za razliku od balkanske regije gdje nove državice drže svoj narod u izolaciji.
    Zato se borim za Hercegovinu bez granica – slobodnu, jer duhovnu slobodu čine sloboda vjera, nacionalna sloboda, sloboda mišljenja, sloboda kretanja, pravo na rad i stvaralaštvo.
    Na ovu temu razgovarao sam ovih dana s premijerom Crne Gore, gospodinom Duškom Markovićem. Dobio sam uvjeravanja da postoji volja i potreba crnogorske Vlade da se ovi problemi što prije rješavaju ali da Vlada Crne Gore nema sugovornika na bosansko – hercegovačkoj strani.
    Pokrenut ću ova pitanja pred državnim organima Bosne i Hercegovine, kako bi u što kraćem vremenu omogućili nesmetano kretanje građana, kao i brži protok roba i kapitala.

    Trebinje očigledno profitira od dubrovačkih viškova, ponajprije u sferi trgovine i ugostiteljstva. Gdje su još mogućnosti suradnje?

    Dubrovniku, svjetskoj turističkoj metropoli, neophodno je gospodarski razvijeno zaleđe, kao i dodatni turistički sadržaji.
    U Hercegovini radimo na projektima razvoja farmerstva i poljoprivrede i to isključivo kroz program zdrave organske hrane, zaštićenog geografskog porijekla. Tu vidimo budućnost, da Hercegovina proizvodi hranu za Dubrovčane i njihove turiste.
    Dubrovnik i Trebinje su na 25 kilometara udaljenosti. Dubrovnik je svjetski poznata turistička destinacija, a Trebinje je u ekspanziji razvoja mediteranskog turizma. Hercegovina također raspolaže izvanrednim potencijalima planinskog turizma, lova i ribolova.

    Hercegovinu smatram svetom zemljom s uzvanrednim potencijalima za vjerski turizam, od Međugorja preko Mostara do Ostroga.

    Dubrovnik vapi za produktivnom radnom snagom, a Trebinju prvenstveno trebaju profesionalni turistički stručnjaci. Tražimo turističke agencije iz Dubrovnika za uspostavu trajnih poslovnih odnosa radi podizanja kvaliteta turističke ponude. Spremni smo zajednički graditi dijagnostičko – bolnički klinički centar, rehabilitacijske centre, razvijati sportsku medicinu i brojne druge sadržaje s područja zdravstvene medicinske djelatnosti koji će koristiti cijeloj regiji, a istovremeno postati dio turističke ponude.

    Na zajedničkim projektima je neophodno raditi radi boljeg i kvalitetnijeg života naroda s obje strane granica!

    Jeste li ulagali na Ivanici ili na dubrovačkom području ? Jeste li zainteresirani za investiranje, jeste li pokušavali nešto uložiti? Ako jeste, kakve su bile reakcije?

    Ja sam emotivno vezan za Dubrovnik. Prvi put sam ugledao more s dubrovačke tvrđave.
    Tamo me je odvela tetkina kćerka, rođena Dubrovkinja. Kao mladić na Stradunu ‘kibicao’ sam lijepe djevojke. Za Dubrovnik me vezuje moja prva gimnazijska ljubav. Čitao sam Dunda Maroja i slušao Dubrovačke trubadure, sve su to duboko urezane emocije iz moje mladosti. Danas u Dubrovnik ne odlazim. Ne dopušta mi moje ljudsko dostojanstvo, niti imam vremena čekati u redovima na graničnim prijelazima. Kad i ako dođe vrijeme, rado ću doći u Dubrovnik. Imam mnogo programa koje ću tamo ponuditi.

    Pratite li što se događa u Dubrovniku, kako se grad razvija? Kakva su vaša promišljanja? Kakav bi Dubrovnik trebao biti?

    Vjerujem da će u budućnosti, ali ne skoroj, Dubrovnik i Trebinje biti povezani infrastrukturnim sadržajima, gdje će pružati jedinstvenu turističku ponudu u Europi.
    Dubrovnik vidim kao svjetsku turističku destinaciju bez granica, sa sveobuhvatnijom i kvalitetnijom turističkom ponudom u koju su uključeni turistički potencijali Trebinja i cijele Hercegovine.

    Šta se dogodilo s Vašom tvornicom u Nevesinju, zašto je zatvorena?

    Tvornicu u Nevesinju sam izgradio u najkraćem mogućem roku. Instalirao sam procesnu opremu i s mojim stručnim timovima osposobljavao radnike i druge kadrove. Za taj složeni proizvodni proces osoblje nismo uspjeli osposobiti, a one koje smo obučili vrbovale su općinske i državne službe. Industrijsku infrastrukturu nisu osigurali, mada smo imali usmena jamstva da će se osigurati svi preduvjeti na normalno poslovanje pogona. Nakon dvije godine rada, shvatili smo da tvornica ne može dati očekivane ekonomske razultate i dislocirali procesnu opremu za Srbiju i Makedoniju.
    U toku je izrada i realizacija novog proizvodnog programa. Riječ je o programu s područja biofarmacije, a sirovinska osnova je ljekovito bilje kojim obiluje Hercegovina.

    Pratite li situaciju oko Hidroelektrane Dubrovnik? Što za Trebinje znači ispadanje iz sustava Hidroelektrane Plat? Kad bi se mogla očekivati konačna sanacija postrojenja?

    Znam da su tamo ljudi platili životima i da su krivci još uvijek nepoznati. Gubitak života je najteži i najveći gubitak. Ogromni su materijalni gubici na obje strane,i na dubrovačkoj i na trebinjskoj. Nažalost, ne postoji faktor društvene i profesionalne odgovornosti za nesreću koja se dogodila.

    Dubrovački vjesnik

    Podijeli objavu