Prof. logoped Ivana Dodig počela je s radom u Domu zdravlja Čitluk početkom listopada. Opremanjem i otvaranjem logopedske ordinacije Dom zdravlja Čitluk nastavio je s podizanjem kvalitete usluga i unaprjeđenjem skrbi o pacijentima.
U kratkom razgovoru prof. Ivana Dodig kazala nam je kako širok raspon pacijenata koristi usluge logopeda, počevši od djece u najranijoj dobi pa sve do osoba starije životne dobi. U najvećom mjeri logopedi ipak rade s djecom, počevši od tek rođenih beba čijim roditeljima treba savjetovanje ili praćenje kroz prvu godinu, pa kasnije i s djecom predškolskog i školskog uzrasta kada se za to ukaže potreba. Kada je riječ o starijim osobama, potreba za logopedom najčešće se javlja nakon moždanog udara koji ima za posljedicu probleme s govorom.
S kakvim vam se poteškoćama pacijenti najčešće javljaju?
– Najčešće se susrećemo s teškoćama u izgovoru glasova. Međutim, u posljednje vrijeme jako je velik broj djece koja kasne u govoru, koja progovaraju kasnije i ne razumiju jezik koji se govori. Ovo je najčešće posljedica nekakvih pametnih telefona i tableta, gdje se djeca puno izlažu ekranima i onda se događa da dijete nema komunikaciju koju bi trebalo imati s roditeljima. Djeca ne uče nove riječi, izložena su puno engleskom jeziku i onda dolazi do kasnijeg progovaranja. Naravno, to nije jedini uzrok, ali se sve češće djeca javljaju s takvim teškoćama. Imamo dosta djece predškolske dobi koja imaju problem s tečnošću govora, tj. s mucanjem i naravno tu je i školska dob kada se javljaju problemi sa čitanjem, pisanjem i izgovaranjem. Određeni problemi javljaju se i kod odraslih, ali u manjoj mjeri.
Koliko je važan pravovremen pregled?
– Jako je važan pravovremeni pregled. Kada se roditelji jave ranije mi možemo kao stručnjaci pratiti radili se o nekom poremećaju ili je to jedan uredan, ali malo zakašnjeli razvoj. Ako se roditelji jave ranije, mi možemo ranije intervenirati i ranije planirati terapiju, te postići bolje rezultate.
Što bi ste za kraj poručili roditeljima, budući da su djeca Vaši najčešći pacijenti?
– U svakom slučaju roditelji bi trebali što više komunicirati sa svojom djecom. Poželjno je što manje izlaganja ekranima i tabletima. Ovo je veliki apel koji upućujem u ne znam ni sama koliko zadnjih godina: „Što više razgovora“. To ne mora biti razgovor „jedan na jedan“ ali dok su u kući, obavljaju poslove koje moraju obavljati, roditelji bi trebali razgovarati sa svojom djecom, pitati ih, objašnjavati im riječi. Pogotovo kada je riječ o maloj djeci važe su pjesmice, imenovanje stvari oko njih, jer tako se može spriječiti većina nekakvih govorno- jezičnih problema koji se pojavljuju u našem svakodnevnom radu.
