Haaškom presudom šestorici bivših političkih i vojnih lidera Herceg-Bosne nije osuđena ni Hrvatska kao država niti ukupna hrvatska politika kao ni hrvatski narod, ali jest ona politika koju je vodio hrvatski državni vrh od siječnja 1993. do travnja 1994., ocijenila je za sarajevsko “Oslobođenje” od petka odvjetnica Senka Nožica, koja je u postupku pred Međunarodnim kaznenim sudom za bivšu Jugoslaviju (ICTY) zastupala Brunu Stojića.
“Jednostavno, politika koja je bila u tom vremenu, zajedno s osobno navedenim okrivljenima, oglašena je krivom. Činjenica jest da nije osuđen ni Tuđman, a niti pojedinci iz te države (Hrvatske), nego da se radi o politici koja je tada vođena u Hrvatskoj”, kazala je Nožica u intervjuu koje je objavilo “Oslobođenje”.
Odvjetnica ističe kako je za nju sudski pravorijek “hrvatskoj šestorki” predstavljao iznenađenje s obzirom da u presudi ratnom zapovjedniku vojske bosanskih Srba Ratku Mladiću Srbija, odnosno njen ratni vojni i civilni vrh, uopće nisu spomenuti kao odgovorna strana, unatoč činjenici kako je opće poznato kakva je bila uloga Beograda u tom razdoblju.
Sarajevska odvjetnica izričito tvrdi kako Hrvatska nije učinila dovoljno u vremenu kada je to bilo potrebno kako bi pomogla obranu Jadranka Prlića i ostalih pet optuženika, iako je to bilo prije svega u njenom državnom interesu, jer je bila riječ i o obrani Franje Tuđmana i politike hrvatskog državnog vrha.
Ona je kazala kako je i osobno u razdoblju od 2005. do 2011. godine, u suradnji s vlastima Hrvatske, pokušala osigurati nastupe stručnjaka koji bi objasnili zakonitost odluke o uspostavi Herceg-Bosne te je li to samo po sebi moglo biti osnovom za kvalifikaciju o udruženom zločinačkom pothvatu s ciljem otcjepljenja dijelova BiH.
Nožica kaže kako je odgovor na takve zahtjeve koje je postavljala u Hrvatskoj uvijek bio ‘ne’.
Posljednji pokušaj, kako kaže, bio je kada je sucu Ustavnog suda Mati Arloviću sugerirala da napravi ekspertizu o uspostavu Herceg-Bosne sa stajališta međunarodnog prava. Drži i kako je velika šteta što Arlović nije bio u poziciji da svoj iskaz predstavi pred Haaškim sudom jer branitelji dvojice od šest hrvatskih optuženika to nisu željeli.
“Ovo je najjača potvrda onoga što od početka tvrdim, da Hrvatska nije htjela učiniti ništa da pomogne sebi. Sada kažu da su dva ili tri puta predlagali da budu ‘prijatelji suda’. Dobar pokušaj ali u ‘nedoba’. To su trebali uraditi od 2005. do 2011.”, zaključila je Stojićeva odvjetnica.
