Ljubuški je fenomen u regiji i po tome što ima dvojicu sveučilišnih rektora – Damira Borasa, rektora Sveučilišta u Zagrebu, i novoizabranog rektora Sveučilišta u Mostaru Zorana Tomića.
Priznanje i čast
Biti rektor sveučilišta jedan je od najuglednijih društvenih položaja u mnogim zemljama u svijetu. Rektor najveće visokoškolske ustanove u Hrvatskoj Damir Boras koji je, doduše, rođeni Zagrepčanin, ali čiji je otac čuveni profesor rimskog prava Mile Boras rođen u Vitini, pokraj Ljubuškog, uvijek s ponosom ističe svoje hercegovačko podrijetlo. Inače, Boras je inženjer elektrotehnike, doktor informacijskih i komunikacijskih znanosti. Objavio je više od 90 znanstvenih i stručnih radova, knjiga i srednjoškolskih te visokoškolskih udžbenika i održao više od 40 pozvanih predavanja i priopćenja na stranim i domaćim znanstvenim skupovima. Govori osam stranih jezika – engleski, francuski, njemački, talijanski, latinski, klasični grčki, slovenski i makedonski.
– Neki govore kako su Hercegovci ovakvi ili onakvi… Prije svega, Hercegovci su vrlo radin narod. Imaju težak život, većina nikad nije živjela dobro. Trebalo je biti jako sposoban da se tamo preživi, u tom škrtom kraškom kraju. Mnogi Hercegovci bili su dobrovoljci u Domovinskom ratu. Predajem i na Sveučilištu u Mostaru i vrlo sam zadovoljan sposobnostima mladih ljudi u Mostaru. Inteligentni su – kazao je jednom prigodom Boras koji je prije stupanja na dužnost rektora bio dekan Filozofskog fakulteta u Zagrebu. Njegov mlađi kolega Zoran Tomić također je bio dugogodišnji dekan Filozofskog fakulteta u Mostaru. Slovi kao jedan od najvećih stručnjaka u oblasti odnosa s javnošću u regiji. Stručno se usavršavao kroz programe edukacije u SAD-u, Njemačkoj i Velikoj Britaniji. Autor i koautor je više knjiga i udžbenika te 75 znanstvenih i stručnih radova s područja odnosa s javnošću, političkih kampanja i komunikacije te prava medija. Pozornost u akademskoj i stručnoj zajednici privukao je 2008. nakon objave knjige “Odnosi s javnošću – teorija i praksa” koja je prvi sveobuhvatni udžbenik hrvatskog autora i daje teorijsko utemeljenje kombinirano s praksom u upravljanju komunikacijama. Prvi je hrvatski autor koji iscrpno piše o osobnim odnosima s javnošću. Od jeseni ove godine stupa na dužnost prvog čovjeka Sveučilišta u Mostaru koje ima više od 16.000 studenata. O svom izboru kaže: – Činjenica je da su na dvama sveučilištima rektori podrijetlom iz Ljubuškog. Iz tog se kraja uvijek odlazilo studirati u Zagreb i Mostar, ali i druge sveučilišne gradove.
Brojne sposobnosti
Za postati rektor jednog sveučilišta mora se posložiti puno elemenata. Prije svega, mora se steći ugled u akademskoj zajednici, među kolegicama i kolegama. Biti profesor, prije svega, znanstvenik i istraživač, a treba imati i sposobnosti upravljanja ustavom, dakle osoba mora imati i menadžerske kompetencije. I kad sve to imate još uvijek niste blizu rektorske pozicije. Naravno, morate i htjeti biti rektor i imati viziju sveučilišta. Vjerujem da se sve to i još puno toga posložilo i kod rektora Borasa i kod mene, razgovarao sam s njim o tome. On je također ponosan što potječe iz Ljubuškog, a ja sam sretan jer mi je Ljubuški zavičajna emocija, moj grad i moja ljubav. I to će ostati vječno. No, kako 25 godina živim u Mostaru, i Mostar osjećam svojim. Tu su rođena moja djeca pa je zavičajni identitet podijeljen. Činjenica da iz male sredine dolaze dvojica sveučilišnih rektora poruka je i mladima u Ljubuškom. Svi životni ciljevi su dostižni. Potrebna je čvrsta odluka za uspjehom i težak rad, tj. učenje, kako bi se ti ciljevi dosegnuli. Samo je nebo granica. Ne treba nikuda odlaziti kako bi se uspjelo. Moguće je svoje želje ostvariti i biti sretan u Ljubuškom i Hercegovini – poručio je rektor Tomić
