Prije 18 godina, 16. ožujka 1999. godine, u 8h ujutro Jozo Leutar, zamjenik ministra unutarnjih poslova Federacije BiH pošao je na posao u službenom vozilu “VW Golf III” u kojem je s njim bio službeni vozač.
Približavajući se naselju Ciglane, u blizini tadašnje zgrade veleposlanstva Sjedinjenih Američkih Država, automobil je eksplodirao.
Leutar je životno ugrožen prebačen u bolnicu Koševo gdje je nakon 12 dana izgubio bitku za život. Taj je politički atentat Sarajevo doveo u žarište svjetske javnosti.
Unatoč angažmanu velikog broja domaćih i inozemnih istražnih tijela, uključujući i IPTF i FBI, slučaj Leutar do dana današnjeg nije riješen.
Tko je bio počinitelj? Prema čijem je nalogu djelovao? Koji su motivi postavljanja bombe pod službeni automobil zamjenika ministra? 18 godina kasnije, a nijedno od spomenutih pitanja još nije odgovoreno.
Nakon atentata upriličeno je jedno suđenje koje je za rezultat imalo poltičko-medijski cirkus. Nakon dvije i pol godine ovog u najmanju ruku dvojbenog suđenja, Vrhovni sud Federacije BiH oslobodio je Ivana Andabaka, Dominika Ilijaševića, Željka Ćosića, Zorana Bašića, Jedinka Bajkušu i Marija Milićevića od optužbi za ubojstvo Joze Leutara
Jozo Leutar čitav radni vijek proveo je u policiji, a potom i u službi tadašnje državne sigurnosti. Do rata je u Sarajevu bio načelnik krim-policije, a potom zapovjednik brigade HVO-a i načelnik sektora za poslove policije u MUP-u Herceg-Bosne. Potpisivanjem Washingtonskog sporazuma 1994. godine i uspostavljanjem Federacije BiH, imenovan je za zamjenika ministra za unutrašnje poslove u Vladi FBiH. Tu dužnost obavljao je do smrti.
