Naslovnica Povijest Pola stoljeća od mučkog ubojstva obitelji Stjepana Ševe

Pola stoljeća od mučkog ubojstva obitelji Stjepana Ševe

Podijeli objavu

Na današnji dan, 24. kolovoza 1972. godine dok su boravili na ljetnom odmoru u Italiji suradnik UDBA-e svirepo je likvidirao hrvatskog emigranta Stjepana Ševu, njegovu suprugu Tatjanu i pokćerku Rosemarie koja je imala samo 9 godina.

Danas otkrivanje spomenika obitelji Ševo

Otkrivanje spomen obilježja posvećenog mučki ubijenoj obitelji Ševo, u Donjim Hamzićima, Čitluk (srijeda) 24. kolovoza 2022. u 18,00 sati

Povodom 50 godina od svirepog ubojstva Stjepana Ševe, njegove supruge Tatjane i devetogodišnje kćeri Rosemarije, u Stjepanovom rodnom mjestu u Hamzićima, Čitluk otkrit će se spomen obilježje posvećeno obitelji Ševo ali i svim mučki ubijenim hrvatskim emigrantima koji su bili progonjeni, zlostavljani i ubijeni od strane komunističke Jugoslavije i njenih službi.

Prigodom otkrivanja spomen obilježja nazočit će obitelj, mještani, predstavnici općine ali i brojni dužnosnici i uzvanici.

Uz prihodan kulturno umjetnički program na kojem će sudjelovati književnica Anita Martinac, glazbena klapa Grga iz Posušja, mjesno kulturno umjetničko društvo, prigodnim govorom obratit će se ispred organizatora načelnik Općine Čitluk Marin Radišić. Inicijativu za izgradnju spomen obilježja pokrenuo je mještanin Zvonimir Barišić, a rado ju je prihvatila i pomogla zajednica.

Kako je najavljeno očekuju se i predstavnici braniteljskih udruga, Počasnog Bleiburškog voda, preživjeli emigranti, predstavnici institucija i medija. Inače o Ubojstvu obitelji Ševo Osječka televizija priprema i dokumentarni film te će također zabilježiti i otvaranje spomen obilježja

Među opasnije vođe HRB-a u Europi Udba je ubrojila i Stjepana Ševu, rođenog 1936. godine u Hamzićima kod Čitluka.

Ševo je emigrirao 1966. godine. Vrlo brzo je postao politički aktivan i povjerljiva osoba u hrvatskim emigrantskim krugovima. Iz izvješća suradnika riječke Udbe Vinka Sindičića i suradnika splitske Udbe pod pseudonimom “Mosor”, bilo je poznato da je Ševo, bio jedan od glavnijih logističara HRB-a u Europi.

Ševo je – sa ženom Tatjanom, rođenom 1946. godine u Varaždinu, i pokćerkom Rosemarie, rođenom 1963. godine u Stuttgartu – živio u Stuttgartu. Te 1972. godine obitelj je planirala godišnji odmor u Italiji. Vinko Sindičić je znao za njihove planove i priključio im se. Prema izjavama svjedoka, s njima je 18. kolovoza 1972. doputovao u gradić San Dona di Piave kod Venecije, gdje su odsjeli u pansionu Bar Ristorante Centrale. Sindičić je u pansionu prespavao samo jednu noć, a sljedećeg dana je vlakom otputovao u Trst – navodno na sastanak s roditeljima.

Tjedan dana kasnije, 24. kolovoza 1972., Ševini su otišli na željezničku stanicu u San Dona di Piave, gdje su dočekali budućeg ubojicu koji je doputovao s vlakom Simplon Express. Na povratku s kolodvora, oko 21.30 sati, Ševo se zaustavio blizu tržnice. Piljarica Antonia Mazaletto kasnije je izjavila policiji kako se u automobilu nalazio jedan muškarac sa crnim naočalima. Obitelj Ševo i ubojica odatle su, sporednom cestom, krenuli u pravcu Venecije. Ševo je vozio; do njega je sjedila Tatjana; a otraga ubojica i mala Rosemarie. U jednom zavoju, kad je Ševo usporio, ubojica mu je ispalio tri hica u zatiljak. Ševo je na mjestu bio mrtav. Automobil se zanio i sletio u jarak. Tatjana, premda vezana pojasom za sigurnost, zgrabila je ubojičin revolver i otrgla prigušivač zvuka. Ubojica je ispalio više hitaca prema njoj i smrtno je ranio. Nakon toga je ispalio dva hica u glavu devetogodišnjoj Rosemarie i trenutačno je usmrtio. Prilikom napuštanja automobila ubojica je vidio da je Tatjana još živa, pa je stavio novi šaržer u revolver i čitavog ga ispucao u već polumrtvo Tatjanino tijelo. Nakon toga je, pod zaštitom gustog mraka, pretrčao vinogard i sjeo u automobil koji ga je tu čekao te nestao u pravcu Trsta.

U blizini zločina nalazila se talijanska vojarna. Dočasnik Francesco Lombardi i vojnik Salvatore di Garbo, koji su čuli pucnjavu i potrčali prema mjestu odakle se čula, kasnije su izjavili: “Iako smo vojnici, kad smo došli na mjesto zločina, bili smo potreseni i ostali smo bez riječi. Prizor je bio jeziv”.

Nakon ubojstva obitelji Ševo, Sindičić je pobjegao u Jugoslaviju. Nastavio je raditi za Udbu – pod novim pseudonimom “Pitagora”.

Posmrtni ostaci Stjepana, Rosemarie i Tatjane ekshumirani su 18. studenog 1999. godine na gradskom groblju u Bad Canstatu kod Stuttgarta, a 21. studenoga su u Hrvatskoj katoličkoj misiji u Stuttgartu ispraćeni u Domovinu. Dana 26. studenog 1999. godine na zagrebačkom Mirogoju obavljen je pokop njihovih zemnih ostataka.

Počivali u miru Božjem!

Podijeli objavu