Naslovnica DRUŠTVO Rođeni Sarajlija: Jedva čekam da napustim BiH

Rođeni Sarajlija: Jedva čekam da napustim BiH

Podijeli objavu

Iz Bosne i Hercegovine ljudi odlaze skoro svakodnevno, više nije nikakva novost.

Gotovo da nema grada, pa čak ni kvarta ili zgrade koja ne poznaje barem nekoliko osoba koje su u potrazi za boljim životnim uvjetima spakirale kofere i otišle preko granice.

Novost zadnjih godina je da ljudi više ne odlaze isključivo iz financijskih razloga. Takav slučaj je i s Muhamedom s Alipašinog Polja u Sarajevu. Ovih dana sprema kofere, ali ne da bi otišao na ljetni godišnji odmor, već kako bi potražio zemlju koja će mu to, ali i brojna druga radnička prava omogućiti.

Takva zemlja bi, prema njegovom mišljenju, trebala biti Danska.

“Dao sam otkaz na svom poslu ovdje jer sam dobio posao u Danskoj i sada samo čekam da mi odobre vizu kako bih mogao krenuti i odmah početi raditi”, rekao je Muhamed na početku razgovora za portal Radiosarajevo.ba.

Muhamed je djelovao neobično sretan i s osmijehom je pričao o odlasku iz BiH. Ne krije da jedva čeka ‘ugasiti svjetlo’ za sobom.

“Vjerujte mi, jedva čekam da uđem u autobus”, iskren je Muhamed koji ne krije želju za odlaskom.

Zanimalo nas je zašto je to tako, a Muhamed kratko kaže – razloga je milijun, pa ih počinje nabrajati.

“Prvo, najviše mi smeta ono što sam zadnjih dana doživljavao. Na razgovoru za posao ti kažu ‘radit ćeš do 4’, a ti ostaneš do 7 ili 8, dođeš kući u 9. I kome se žaliti?”, priča Muhamed.

“Drugo, ovdje moraš trljati ruke kada te gazda prijavi. A, ako imaš sreće da budeš prijavljen čitavog radnog vijeka, kolika će ti biti mirovina? Da od nje živim? Kako?”, pita se Muhamed.

“Na poslu nemaš skoro nikakva prava, počevši od radnih sati, preko rada za vikende do godišnjih odmora. Ja sam, naprimjer, za sedam godina rada, dobio ukupno 10 dana godišnjeg odmora. Tu ne računam razdoblje koronavirusa kada svakako nismo radili”, ispričao je 27-godišnji Muhamed, rođeni Sarajlija, koji se inače radi na montaži ventilacijskih sustava.

U Bosni i Hercegovini ostavlja roditelje i sestru i daje nagovještaj da će se možda jednog dana vratiti.

“Tamo su plaće daleko veće nego ovdje, ali to zaista nije ključni razlog mog odlaska. Ipak, kad razmisliš, za par godina možeš, ako si pametan, uštedjeti možda i do 50 tisuća KM, a to ovdje ne možeš do kraja života. Meni je u tvrtki preko koje idem plaćen smještaj i režije za svaki mjesec, tako da zaista neću imati nikakve velike troškove”, objasnio je Muhamed, te za kraj dodao da je u BiH promijenio nekoliko tvrtki, ali da je situacija svugdje ‘u pet deka’.

Radiosarajevo.ba

Podijeli objavu