Naslovnica DRUŠTVO Žaklina Pušić za Anu Soldo: Nama ostaje vjera, ponos i nije sramota...

Žaklina Pušić za Anu Soldo: Nama ostaje vjera, ponos i nije sramota – suza, za junačko srce

Podijeli objavu

Draga Ana, danas su pokušali da na ponovno sruše kuću, školu, crkvu, otkinu ruke, noge, izbrišu pismo, jezik, da nas po tko zna koji put ponize. Oni su pokušali.

Trebaju znati da smo mi spremni, mišlju, riječju i djelom braniti svoj dom, Domovinu, biti jedno kada treba,ne za 111. godina, nego za cijeli život.

Trebaju znati da smo mi spremni!

Ljubiti bližnjega svoga, hraniti sirotu, pa i onda kada to bude na sramotu, nema gore nego kad se čovjek najede, onda laje, reži ujeda.

Ali valjda, valja nama zajedno. Kako?

Bit će teško, jer nama u glavama odzvanja tisuću glasova Hrvata ubijenih u ovom ratu, koji imaju ime, ali nema kazne za one koji su nahranjeni ubijali. Vodit će nas glas iz Haške sudnice generala Praljka.

Ana jedno srce, koje vrijedi sve patnje, kroz koju smo prolazili, to je glas cijelog hrvatskog naroda.

Hoćemo li prešutjeti? Nikad.

U nama su geni kameni, uvijek pričati o svojoj borbi za slobodu, jednakost. I kad šutimo, mi se u tišini sjećamo svojih poginulih, nestalih, mi ne dozvoljavamo da naši dragi budu broj.

Neki drugi broje, jučer, danas, sutra, 25 godina broje. Iskreno se nadam da će podvući crtu, za bolje sutra.

Nama ostaje vjera, ponos i nije sramota – suza, za junačko srce.

Žaklina Pušić

Ana Soldo: Oče moj, boli li te ovih 111 rana???

Danas su mi ponovno srušili kuću, školu, crkvu.
Danas su mi ubili rođake, braću, sestre.

Danas su mi i izbrisali pismo, ukinuli jezik.
Otkinuli su mi ruke i noge.

Dom više nije svetinja, dom više nije moj.
Danas sam spoznala da sam ga ukrala, otuđila, prisvojila.
Mišljah da imam domovinu, a sanjah ju samo.

Oče moj, jesmo li ovo ti i ja?
Je li ovo puška na tvom ramenu ubija ili brani?!
Od silnih sjena poljem posijanih, ne vidim tvoj obris.
Sjetih se tvojih mjeseci bez nas, sjetih se kako si sam oplakivao majku, tražio sestre.

Oče moj, boli li te oih 111 rana???
Koliko srca bije u tvojim grudima?
Jedno nije sigurno.

Ako sam ti danas blagoslov, stavi svoju šaku u moju da te zagrijem. Hladno ti je danas.
Ljubili smo zajedno jedno.
Oduzeli su ti sve tad i tamo.
Oduzeli su ti sve danas i ovdje. Ponovno.

Jadni moj oče. Nemamo ti mi dom.
Ničiji, nigdje.
Imamo samo sebe.
Vjeru.
Suzu.
Ponos.
Ti si mi obitelj. Oko u mom oku.
A to što ju volimo. Prešutit ćemo.

Ana Soldo / Hercegovina.info