Krajem 1991. godine započelo je probijanje Puta spasa koji je od Goranaca, preko Bila i Grabove drage vodio prema Širokom Brijegu.
Taj potez se pokazao ključnim u ratno vrijeme jer je to bio jedini izlaz iz opkoljenog Mostara, a putem su izašle tisuće i tisuće ljudi, ne samo iz oklopljenog Mostara, nego iz cijele BiH. Također putm se koristio za dostavljanje logističke i humanitarne pomoći Mostaru.
Danas 32. godine poslije zavšava se rekonstrukcija i asfaltiranje Puta spasa i spajanje regionalnog puta Mostar – Goranci – Bile – Grabova Draga – Žvatić – Široki Brijeg.
Put je planiran nakon zaustavljanja kolone tenkova bivše JNA 7. svibnja 1991. god u Pologu.
Izgradnju puta su predložili članovi Kriznog Stožera obrane općine Mostara Jadran Topić i Petar Zelenika uz suglasnost tadašnjeg predsjednika HDZ grada Mostara dr. Damjana Vlašića, kao i uz suglasnost tadašnjeg načelnika Širokog Brijega Anđelka Mikulića, te Jage Lasića – piše Hercegovina.in.
Radovi na putu i pripreme su počele krajem 1991. god.i nastavljeni 1992. godine. Izgradnju puta su izvodili radnici G. P. Hercegovina niskogradnja s rukovoditeljem Martinom Bevandom. Radove su vodili od strane općine Mostar Vlado Čuljak, a sa strane Širokog Brijeg Jago Lasić.
Početkom travnja 1992. godine kada bivša JNA i srpsko-crnogorski rezervisti kreću u otvoreni napad na Mostar i dolinu Neretve, a prije toga zauzimaju Hum i Orlovac te ostala brda oko Mostara, zatvaraju put za Žovnicu iz Mostara ostaje samo jedan izlaz a to je “Put spasa” za Gorance i dalje za Herceg Bosnu i Hrvatsku.
Inženjerija HVO Mostar dalje nastavlja raditi put Goranci – Vrdi – Drežnica. Tim putem Spasa ratnih godina od 1992. do 1996. godine iz Bosne i Hercegovine je izbjeglo na stotine tisuća žena i djece, a sva humanitarna pomoć i svi ‘bijeli promatrači’ kao i pripadnici SFOR-a koji su dolazili cijelog svijeta prošli su Putom Spasa.
Nakon 32 godine ovaj put je konačno uređen, asfaltiran i postao je regionalni.
