U Ljubinju, kao tradicionalno duhanskom kraju istočne Hercegovine, duhan kao proizvodna poljoprivredna kultura definitivno izumire, jer je sa nekadašnjih 150 hektara proizvodnja ove industrijske biljke spala na svega petnaestak hektara.
“Odavno nema organiziranog otkupa, pa duhan sade samo one obitelji koje ga po tradiciji uzgajaju desetljećoma i ne žele odustati od njega, a kako će ga plasirati na tržište to je za sada nepoznato, iako ima naznaka da se proizvedene količine odvezu u Bijeljinu, gdje se još otkupljuje”, kaže Dragoljub Sorajić, šef Odsjeka za gospodarstvo općine Ljubinje.
On napominje kako se berba ovih dana privodi kraju, ali prinosi nisu dobri, jer su duhan poharali i suša i bolesti, a subvencija koje su se nekada primale za ove stavke više nema, jer nema organizirane proizvodnje i sklapanja ugovora.
Luk je pun pogodak
Sorajić kaže da ljudi još lutaju u proizvodnji poljoprivrednih kultura, jer se opredjeljuju onako kako su uspjeli u prethodnoj godini plasirati na tržište svoju kulturu.
“Još se dosta proizvodi bijeli luk, jer u Ljubinju postoji pogon za preradu ove poljoprivredne kulture, mada se ove godine očekuje i možda desetak hektara pod zelenim lukom, čija je sadnja tek počela, što je za malo Ljubinje, u kome je 450 hektara obrađenih površina, velika stvar. Prošle godine nekoliko poljoprivrednika svoju je proizvodnju preusmjerilo na ovu kulturu i nisu se pokajali – sve su prodali, tim prije što se ovaj luk i sadi i prispijeva prije bijelog, pa se prije i proda”, objašnjava Sorajić, napominjući kako bi, ako krene dobra prodaja, neki ovdašnji poljoprivrednici mogli početi i s proizvodnjom rasadnog materijala, koji se za sada nabavlja u Ljubuškom.
Dodaje kako se u posljednje vrijeme u Ljubinju sve proizvedeno proda, da se proda i žito čija sjetva počinje ovih dana, na planiranih oko 60 hektara, ali dobro prolaze i stočari.
Sve se proda
“Kod ljubinjskih domaćina se ne okreću ni janjad, ni telad, kao ni junad, jer je ovo kraj čuven po biljci zanovijet, koja je izuzetno dobra za kvalitet mesa, tako da se, kada su u pitanju i stočarstvo i agrar, sve proda, ali je problem što nema tko raditi”, objašnjava dalje Sorajić.
Nedostatak radne snage se i u Ljubinju, kao i u cijeloj Hercegovini, vezuje za zarade, pa se u vrijeme većihh radova ne mogu iznajmiti nadničari, jer odlaze u primorske krajeve gdje su dosta bolje zarade, a ovih dana masovno odlaze u Metković na branje mandarina.
Berba mandarina
“Sada je berba mandarina u jeku i izuzetno je dobro plaćena, s obzirom na to da je dnevnica 50 eura, plus prijevoz ili smještaj i hrana”, dodaje na kraju Sorajić.
Kažu da u Ljubinju ima slučajeva da cijela četvoročlana obitelj iz Ljubinja odlazi na berbu mandarina, jer tamo imaju čiste zarade 200 eura, s obzirom na to da ne plaćaju ni hranu, ni gorivo za odlazak i povratak kući, gdje samo prespavaju, ali se onda suočavaju s drugim problemom, u kome domaće njive zarastaju u korov, jer nemaju nikakve subvencije.
Nezavisne.com
