Hoćemo pobjedu, zaorilo se tek što je utakmica, prva reprezentacije Hrvatske na Opus Areni, počela. Nastavilo se s pjesmom, iskušavali su navijači akustiku Opus Arene. A ona je zahvaljujući krovu sjajna.
Ali samo ako se ta njezina prednost kvalitetno iskoristi. Nije da se nije navijalo, ali navikli smo na puno, puno bolje. Tek na mahove su se gledatelji nešto masovnije uključivali, pa s golom Turske entuzijazam je dodatno pao.
Tribine Opus Arene bile su pune, ali ako je suditi po prvom poluvremenu u većini su bili gledatelji, ne i navijači.
A navijanjem nisu zadovoljni niti gledatelji u ostatku Hrvatske, barem sudeći prema komentarima s društvenih mreža…
“Kome vi karte prodajete? Bolja atmosfera je u Osječkom narodnom kazalištu.”
“Tribine se savijaju od frenetičnog navijanja i skakanja.”
“Tko su ovi navijači?”
“Turci nisu navikli na ovako ‘vatrenu‘ atmosferu, točno se vidi kako su podlegli pritisku…”
“Ništa čudno kada se gledatelji ponašaju kao da su došli u kazalište. Ništa bez Poljuda, bome fali i Perišić.”
“Atmosfera… Svatko jauče za sebe, kao da su na sahranu došli.”
Jutarnji.hr
