Na današnji dan 25. kolovoza 1991. godine započelo je redovno granatiranje i zračni napadi na grad Vukovar, simol Hrvatske obrane u Domovinskom ratu. Bitka za Vukovar bila je najveća i najkrvavija bitka Domovinskog rata.
Ta 87-dnevna opsada grada od strane JNA i srpskih parvojnih snaga, završena je porazom lokalnog Zbora narodne garde, velikim razaranjem grada, brojnim ubojstvima i progonom hrvatskog stanovništva. Bitka za Vukovar, iako veliki gubitak za Hrvatsku, bila je prekretnica koje je pomogla da Hrvatska dobije potporu međunarodne zajednice u ostvarivanju neovisnosti.
12. studenog 1991. godine, počeo je posljednji, četvrti organizirani pokušaj deblokade Vukovara. Napad na protivnika učvršćenog na crti Cerić – Henrikovci – Marinci i po dubini Bogdanovci, počeo je u večernjim satima. Slabost angažiranih snaga, od koje se neke nisu ni pojavile na bojišnici, a neke samovoljno udaljile osudio je pokušaj u početku na neuspjeh.
Toga dana u Vukovaru su napadani punktovi obrane ceste Vukovar – Borovo Naselje i silos na Dunavu. Nakon cjelodnevnih borbi, cesta još nije pala. Sljedeći dan tenkovska je paljba natjerala hrvatske branitelje sa silosa dolje. Kada je pala komunikacija Vukovar – Borovo Naselje postalo je jasno da će pasti i sam grad Vukovar.
Borbe su nastavljene još nekoliko dana, ali Vukovar je pao 18. studenog, iako su se još dva dana poslije vodile borbe pojedinih skupina branitelja s neprijateljskim snagama, no svi su se na kraju morai predati ili pobjeći. Dva dana kasnije prestao je svaki organizirani otpor grada Vukovara i Borovog Naselja.
U Vukovaru su stradali brojni branitelji, ali i civili, a najveći se organizirani i masovni zločin dogodio nad ranjenicima iz bolnice u Vukovaru koji su pogubljeni uglavnom na Ovčari.
Brojne žrtve ni do danas nisu pronađene.
