Ljubav prema vinovoj lozi u tradiciji obiteljskog podrumarstva Grge Vasilja iz Međugorja bez prestanka traje više od 150 godina. Ciklus proizvodnje je zatvoren, od vlastitih vinograda do vrhunskog proizvoda koji distribuiraju izravno do kupca.
Pod lozom je ukupno 21 hektar, odnosno oko 90 tisuća sadnica čokota, a zastupljene su prije svega žilavka i blatina.
“Ja imam običaj reći da je žilavka francuska sorta da bi u cijelom svijetu pričalo o tome”, kaže vlasnik Vasilj, dodavši da se po količinama proizvodnje ne možemo nositi sa zemljama iz susjedstva, ali možemo po kvaliteti. Ona autohtona, žilavka i blatina, su vrhunska – piše Agroklub.ba.
Kvaliteta na prvom mjestu
Ovdje se, najviše pozornosti, upravo pridaje kvaliteti. Proizvedu oko 80.000 litara vina, iako bi po broju čokota i zasada mogli mnogo više, ali “ne može pare i jare”.
“Moraš negdje izgubiti da bi negdje dobio. Tako da, sada u rezidbi koja će početi ovih dana vodimo računa. Ima i zelena rezidba ako je rod preobilan, u određenom vremenskom periodu, zna se točno kad je to i prati se, skine se jedan dio grožđa i ono ostalo bude bolje kvalitete.
Obično je to u sedmom mjesecu kad je boba određene veličine jer ako se ranije skine druga više naraste, a ovako ne, ovako se zbije u manje bobe i kvaliteta i ekstrakt i sve što je potrebno za vrhunsko vino”, pojašnjava Vasilj.
Iako im je najdraže kako ih ljubitelji vina posjete, ne izostaju ni na sajamskim manifestacijama. Godinama su se, prije nego je pokrenut projekt Vinska cesta Hercegovine, vinske manifestacije održavale u Sarajevu, prisjeća se Vasilj, na kojima su hercegovački vinari bili manje zastupljeni.
“Međutim, na kraju se okrenulo na dobro, praktički Sarajlije i ovi drugi koji su dolazili vidjeli su da za manje novca možeš kupiti bolje domaće vino od uvoznog”, priča Grgo za Agroklub.ba i dodaje da je konkurencija dobra, ali da u svemu treba mjera i red.
U tuđini nije sjajno
A, red je upravo ono što nedostaje bh. tržištu. BiH je jedna od rijetkih država koja više popije nego što proizvede, napominje Vasilj, dodavši da ovdje svi vide neku šansu, a domaćini nemaju mehanizme kako bi se obranili od prekomjernog uvoza. Prostora, kako vodi, ima dovoljno da se nasadi šire.
“Da ima malo više reda, malo više zemljišta, nekako su sitne parcele, išlo bi sve brže, međutim na neke stvari očito moramo pričekati. Nećemo odustati, hoću reći, ludi smo za ovim poslom i to ćemo raditi. Ja vjerujem u budućnosti da će oni koji su otišli, možda se netko i vrati, a možda netko i ne ode tko je mislio otići, jer i tamo gdje dođu, nije baš tako sjajno”, naglašava ovaj vinar kojeg je u poslu naslijedio sin Andrija.
Kaže i kako ima sreću da se rodio u Međugorju, jednom od najposjećenijih mjesta u BiH, pa mnogi svraćaju upravo u vinarije, kušaju vina i uspoređuju ih s onima iz regije, ali i Europe.
“Gosti su mi bili profesori, bračni par iz Njemačke, koji su obišli cijelu Europu, rekli su da bi htjeli malo vidjeti šta je to ovdje, dokle je stiglo vino i probati nešto karakteristično za ovaj kraj, a to su naše sorte žilavka i blatina pa me to potaklo da se povede računa o kvaliteti jer siguran sam da naši mladi imaju šanse”, kaže Vasilj dodajući kako je podneblje izvanredno, ljudi hoće raditi i ima se što ponuditi, pa tko voli nek izvoli.
Na kraju poručuje i kako vjeruje da je “lijenost smrtni grijeh”, te razgovor zaključuje latinskom izrekom “Ora et labora” – moliti i raditi, ne može samo jedno.
